Na izborima širom Starog kontinenta u junu 2024. godine biće izabrano 720 poslanika koji će sedeti u Evropskom parlamentu. Do sada se biralo 705 poslanika, a ovo povećnje je usklađivanje sa demografskim promenama u nekoliko država članica.

Parlament je jedina institucija u EU koju direktno biraju stanovnici i stanovnice Evropske unije koji imaju pravo glasa.

Druga dva glavna tela se biraju posredno: sastav Evropske komisije zahteva odobrenje poslanika, dok Savet čine nacionalni ministri koje imenuju njihove Vlade. 

Sve što vas zanima o radu tri najvažnije tela Evropske unije pročitajte na linku: Kako funkcioniše Evropska unija?

Kada se održavaju izbori?

Izbori za Evropski parlament 2024. godine će se održati 6. do 9. juna i biće organizovani u skladu sa izbornim pravilima svake zemlje članice.

Birači će birati predstavnike svoje zemlje na otvorenim, poluotvorenim i zatvorenim listama. Pokušaji da se uvedu transnacionalne liste nisu dobili na snazi.

Anketa počinje u Holandiji u četvrtak, 6. juna, a zatim u Irskoj u petak, 7. juna. Letonija, Malta i Slovačka će učestvovati u subotu, 8. juna, dok će preostale zemlje glasati 9. juna.

Češka i Italija će dozvoliti glasanje uzastopnim danima: petak i subotu za Čehe, i subotu i nedelju za Italijane.

Ko može da glasa na izborima za Evropksi parlament?

Kao i dan izbora, ovo takođe varira od zemlje do zemlje članice.

U većini zemalja članica minimalna starost za glasanje je 18 godina.

Međutim, poslednjih godina nekoliko zemalja je snizilo prag u pokušaju da poveća izlaznost. U Grčkoj je dozvoljeno da glasaju stariji od 17 godina, a u Belgiji, Nemačkoj, Malti i Austriji, starosna granica je 16 godina.

Minimalna starost kandidata za parlament kreće se od 18 godina, u zemljama poput Nemačke, Francuske i Španije, do 25 godina u Grčkoj i Italiji.

Svi građani EU imaju pravo da se kandiduju za funkciju u drugoj zemlji EU ako tamo borave.

Jedno od gorućih pitanja u Briselu je da li će tako više građana glasati.

Izbori za EU ​​su decenijama bili opterećeni niskim stopama učešća.

U 2019. taj broj je iznosio 50,66%, što je prvi put da je premašio prag izlaznosti od 50% još od 1994. godine.

Ove godine, blok se nada da će bar ponovo dostići 50%. U praksi, to bi značilo 185 miliona glasačkih listića od procenjenih 370 miliona sa pravom glasa.

Mladi su mapirani kao ključna demografska kategorija koja može da doprinese povećanju izlaznosti. Ovo objašnjava zašto su zvaničnici Evropske unije u kampanju uključili Tejlor Svift i druge poznate ličnosti sa A liste.

Da li je glasanje obavezno?

Glasanje je obavezno u samo četiri države članice: Belgiji, Bugarskoj, Luksemburgu i Grčkoj.

Ova odredba se sprovodi s popustljivošću i ne znači nužno veće brojeve. U 2019. Grčka je zabeležila odziv od 58,69 odsto, a Bugarska samo 32,64 odsto. Ipak, glasanje se preporučuje da bi se vaš glas čuo.

Može li se glasati iz inostranstva?

Opšte pravilo glasi da može, ali i to se menja od zemlje do zemlje.

Sve države članice, osim Češke, Nemačke, Irske, Luksemburga, Malte, Holandije, Austrije i Slovačke, dozvoljavaju svojim građanima da glasaju u ambasadama i konzulatima u inostranstvu, što je korak koji često zahteva prethodnu registraciju.

Bugarska i Italija omogućavaju ovu opciju samo ako ste u drugoj zemlji članici.

Belgija, Nemačka, Estonija, Španija, Letonija, Litvanija, Luksemburg, Mađarska, Holandija, Austrija, Slovenija, Finska i Švedska dozvoljavaju biračima da svoje glasačke listiće pošalju poštom. U nekim slučajevima, troškovi slanja mogu biti nadoknađeni.

Osim toga, Belgija, Francuska i Holandija dozvoljavaju korišćenje punomoćnika, tačnije, osoba koja nije u mogućnosti da izađe na biralište može da odredi drugu osobu da glasa u njeno ime.

Estonija je jedina država EU koja nudi elektronsko glasanje.

Postoji i mali broj država članica koje nemaju nikakvu opciju za građane koji žele da glasaju iz inostranstva. To su Češka, Irska, Malta i Slovačka.

Kada će biti poznati rezultati izbora?

Rezultati izbora za Evropski parlament biće saopšteni u nedelju uveče, što sprečava zemlje koje glasaju ranije da utiču na ishod onih koji glasaju kasnije.

Službe Evropskog parlamenta nameravaju da objave prve delimične procene u nedelju u 18:15 po srednjeevropskom vremenu i prvu projekciju punog hemiciklusa u 20:15 po srednjeevropskom vremenu.

Ovi podaci će kombinovati procenjene glasove i predizborna istraživanja javnog mnjenja.

Do 23:00 po centralnoevropskom vremenu, kada se sva birališta u svim državama članicama zatvore, biće pouzdan, sveobuhvatan pogled na sastav sledećeg Evropskog parlamenta.

Šta se zatim dešava?

Ubrzo nakon završetka izbora, nacionalne vlasti će saopštiti Parlamentu ko je izabran kako bi hemiciklus mogao da počne da se konstituiše.

Poslanici Evropskog parlamenta moraju da se organizuju u političke grupe prema svojoj ideologiji i prioritetima. Ove grupe moraju da uključe najmanje 23 poslanika iz najmanje sedam zemalja. Oni koji budu izostavljeni će se smatrati "ne-inkristima" (ili "nevezanima") i biće manje isticani u debatama i odborima.

Trenutni hemiciklus ima sedam grupa: Evropska narodna partija (EPP), Socijalisti i demokrate (S&D), Obnovi Evropu, Zeleni/Evropski slobodni savez, Evropski konzervativci i reformisti (ECR), Identitet i demokratija (ID) i Levica .

Kad počinje sa radom novi saziv?

Deseti saziv počeće sa radom 16. jula, na dan prve plenarne sednice. Tog dana će 720 poslanika izabrati predsednika parlamenta, 14 potpredsednika i pet kvestora. Prva sednica će trajati do 19. jula i biće izvršen izbor komisija i pododbora. Ali predsedničke pozicije, koje glavne grupe tradicionalno dele u igri konja, biće objavljene u danima nakon plenarne sednice.

Šta je sa vodećim kandidatima?

EU je još 2014. odlučila da pokuša nešto novo.

Naime, uoči parlamentarnih izbora, od svake stranke je zatraženo da javno odredi vodećeg kandidata, ili Spitzenkandidata - na nemačkom, koji će predsedavati Evropskom komisijom, najmoćnijom i najuticajnijom institucijom u bloku.

Ovaj predizbor, kako se mislilo, imao je za cilj da učini Komisiju demokratskijom i odgovornijom u očima evropskih birača.

Nakon što je EPP pobedila na izborima sa 221 mestom, lideri EU su poštovali novi sistem i imenovali Žan-Kloda Junkera, glavnog kandidata stranke, za predsednika Komisije. Hemicikl je tada odobrio njegovu ponudu apsolutnom većinom.

Međutim, 2019. godine stvari su se iznenađujuće okrenule.

Proglašenog kandidata EPP-a, Manfreda Vebera, bez ceremonije su gurnuli u stranu lideri EU (pre svega, Emanuel Makron). Odbijanje je dovelo do iznenađujuće pojave Ursule fon der Lajen, koja je bila potpuno odsutna tokom trke.

Imenovanje Fon der Lajen, koje je preživelo hemiciklus, podstaklo je analitičare i novinare da proglase Spitzenkandidaten mrtvim.

Izborna trka 2024. će pokušati da ponovo oživi sistem.

Ove godine, Fon der Lajen će se kandidovati kao vodeći kandidat. Socijalisti, Zeleni i levica takođe su preduzeli korake da iznesu kandidaturu za predsednika. Ali neke druge grupe, poput Renev Europe i ID, i dalje ga izbegavaju, jer smatraju da on nema osnovu u ugovorima EU.

Parlament namerava da održi plenarnu sednicu između 16. i 19. septembra kako bi omogućio imenovanom da iznese svoj politički predlog i dobije podršku najmanje 361 od svojih 720 članova.

Ukoliko na toj sednici bude izabran predsednik Komisije, Skupština će započeti saslušanja mandatara prema dodeljenim resorima. U 2019. godini, tri predložena imena su odbijena tokom procesa provere.

Kada svi kandidati za komesare prođu saslušanja, koja mogu da budu prilično duga i teška, Parlament će glasati o poverenju celom kolegijumu komesara u periodu od pet godina. Tek tada će nova Komisija stupiti na dužnost i zakonodavni rad će početi.

(M.A./EUpravo zato, Euronews)