Francuska krajnje desničarska stranka Nacionalno okupljanje obezbedila je istorijsku pobedu u prvom krugu vanrednih parlamentarnih izbora u Francuskoj ali to možda neće nužno dovesti do desničarske vlade nakon drugog kruga glasova sledećeg vikenda.

Francuski zakonodavni sistem u dva kruga je toliko složen da ga je često teško razumeti.

Ali ono što je sigurno je da sastav buduće francuske Nacionalne skupštine, i to da li će krajnja desnica ući u vladu, nije automatski uprkos njihovoj istorijskoj pobedi u nedelju.

Kako rezultati stoje, mogla bi se pojaviti dva scenarija - koji utiču i na kreiranje domaće politike i na uticaj Francuske u EU.

Scenario br. 1: Krajnja desnica – Makron u "kohabitaciji"

U prvom scenariju, krajnja desnica će ili imati apsolutnu većinu u Narodnoj skupštini – sa 289 mesta od 577 – ili će uspeti da se približi apsolutnoj većini, prešavši cenzus uz izvesnu pomoć konzervativnih članova parlamenta (poslanici).

Francuski predsednik Emanuel Makron bi tada morao da pristane na ulazak u vladajuću koaliciju – poznatu u Francuskoj kao "kohabitacija" – sa Nacionalnim okupljanjem.

Kako stvari stoje, ovaj scenario je verovatno najmanje verovatan od ta dva, ali bi imao najozbiljnije uticaje na francusku i politiku EU, ocenjuje Euractiv.

Francuski predsednik Emanuel Makron
Lemouton Stephane/Pool/ABACA / Abaca Press / Profimedia Francuski predsednik Emanuel Makron

Neki ministri u vladi bi dolazili iz Nacionalnog okupljanja – gurajući svoju politiku, uvereni da će njihove zakone usvojiti većina poslanika koji su usaglašeni.

To bi moglo uključivati, u prvim danima na funkciji, smanjenje PDV-a na energiju i gorivo sa 20 odsto na 5,5 odsto, ukidanje hitne zdravstvene pomoći za ljude koji žive u Francuskoj koji nisu zvanično dobili azil i zamrzavanje isporuke raketa dugog dometa u Ukrajinu.

Ovaj scenario bi takođe imao značajne posledice na nivou EU, pri čemu bi se ministri iz Nacionalnog okupljanja pridružili pregovorima Saveta Evropske unije o raznim zakonodavnim dosijeima, i možda dali vladama krajnje desnice širom Evrope uticaj da formiraju blokirajuću manjinu.

Zakonodavni proces EU omogućava državama članicama koje imaju isto mišljenje da stvore manjinu koja može da blokira odluke i primoraju da zakon propadne. Da bi se to postiglo, potrebne su najmanje četiri zemlje koje predstavljaju 35 odsto ukupne populacije EU.

U kontekstu kohabitacije, Nacionalno okupljanje bi se moglo pridružiti svojim italijanskim, slovačkim, mađarskim i holandskim kolegama u nameri da blokiraju ključne odluke. Ovo bi predstavljalo "moć kolektivnog veta krajnje desnice", napisao je prošle nedelje vodeći liberalni član Evropskog parlamenta (EP) Paskal Kanfin na LinkedIn-u.

To znači da bi ključna politička pitanja, poput proširenja EU na Ukrajinu i Moldaviju, ili nova runda zajedničkog duga za finansiranje ukrajinske odbrane, mogla biti u opasnosti.

Scenario 2: Obešeni parlament

Drugi scenario, obešeni parlament, je verovatniji ishod.

U ovom slučaju ne bi bilo apsolutne većine i očigledne parlamentarne koalicije.

Takozvani obešeni parlament je termin koji se koristi u zakonodavnim telima, prvenstveno pod Vestminsterskim sistemom, da opiše situaciju u kojoj nijedna politička partija ili već postojeća koalicija nema apsolutnu većinu poslanika u parlamentu ili drugom zakonodavnom telu.

Francuska bi ušla na nepoznatu teritoriju, pošto političke institucije nisu spremne za ovakav ishod.

Koalicione i manjinske vlade, iako su uobičajene u nekoliko država članica, strane su francuskoj političkoj kulturi, koja je uvek favorizovala konfrontacione debate i oštre parlamentarne podele.

"Šta god da se desi sledeće nedelje, najbolji scenario za Francusku - koja je članica G7, stalna članica UN, ključna članica i pokretačka snaga u EU, i vodeća snaga u proukrajinskom taboru - je da će godinu dana biti uglavnom bez kormila", napisao je Mujtaba Rahman, generalni direktor grupe European of the Eurasia, globalne političke konsultantske kompanije, na Iksu.

U ovoj situaciji, privremena vlada – isključujući Nacionalno okupljanje – mogla bi da se stvori, slično italijanskoj vladi "nacionalnog jedinstva" Marija Dragija, koju je formirao 2021. nakon što je prethodna vlada pala i nije mogla ponovo da se formira nova evidentna koalicija.

Makronove najave i političke odluke na nivou EU bile bi uslovljene opsežnim višestranačkim pregovorima, usporavajući tempo reformi i narušavajući njegov međunarodni status.

Na kraju, to bi razvuklo političke institucije Francuske do njihovih granica i rizikovalo bi da izazove dugotrajnu krizu — pošto je Makron do sada isključivao mogućnost podnošenja ostavke, a ustav zabranjuje raspisivanje novih vanrednih parlamentarnih izbora još najmanje godinu dana.

(JA/EUpravo zato/Euractiv)