Pregovaračko poglavlje 19 koje se odnosi na socijalnu politiku i zapošljavanje, deo je Klastera 3 koji objedinjuje poglavlja koja se tiču konkurentnost i inkluzivnog rasta.
Evropska unija (EU) ne donosi sama zakone o zapošljavanju i socijalnoj politici u svakoj državi, ali ima važnu ulogu u podršci i usklađivanju standarda među članicama. Ovo se zasniva na članu 153. Ugovora o funkcionisanju EU, koji omogućava Uniji da doprinosi boljim uslovima rada, jednakim pravima i borbi protiv diskriminacije.
Šta podrazumevaju pravila EU o radu i socijalnoj politici?
EU je kroz svoje pravne tekovine (acquis) postavila niz minimalnih standarda koje sve članice moraju da poštuju. To uključuje:
- Radna prava – zaštita zaposlenih kod otkaza, preseljenja firme, ili stečaja;
- Radno vreme i uslovi rada – jasno definisani odmori, ograničeno radno vreme i zaštita zdravlja na radu;
- Jednake šanse za sve – bez diskriminacije po osnovu pola, starosti, invaliditeta ili bilo kog drugog ličnog svojstva;
- Jednaka plata za jednak rad – za muškarce i žene;
- Učešće radnika u odlukama – pravo da budu informisani i konsultovani o važnim pitanjima.
Kako EU pomaže sprovođenje ovih ciljeva?
Da bi podržala ove standarde, EU koristi Evropski socijalni fond, koji finansira projekte za zapošljavanje, obrazovanje, borbu protiv siromaštva i socijalnu uključenost. Takođe, EU neguje socijalni dijalog – saradnju između sindikata, poslodavaca i vlasti na nivou cele Unije.
Jedan od savremenih pojmova koje je EU razvila je fleksigurnost – spoj fleksibilnosti na tržištu rada i sigurnosti za radnike, uključujući stalno usavršavanje i učenje tokom celog života.
Poseban fokus: prava osoba sa invaliditetom
EU ima posebnu strategiju za unapređenje položaja osoba sa invaliditetom. Cilj je da se ove teme uključe u sve politike Unije i da se omogući ravnopravno učešće osoba sa invaliditetom u društvu i na tržištu rada.
Šta sve ovo znači za Srbiju?
Za Srbiju, koja teži članstvu u EU, to znači da mora da usklađuje svoje zakone i praksu sa pravilima EU. To uključuje:
- Savremene radne odnose, sa naglaskom na prava zaposlenih;
- Socijalni dijalog – veće učešće sindikata i poslodavaca u donošenju odluka;
- Veću zaštitu zaposlenih, uz zadržavanje konkurentnosti preduzeća;
- Društveno odgovorno poslovanje – firme se podstiču da u poslovne odluke uključuju i socijalne i ekološke aspekte.
Ovo je važan korak ka tome da radnici u Srbiji imaju slična prava kao radnici u državama članicama EU, ali i da srpska privreda postane otpornija, modernija i pravednija.
(M.A./EUpravo zato/MEI)