Ostavka premijera Srbije Miloša Vučevića, koju je podneo 28. januara, konstatovana je danas u Narodnoj skupštini. Prema Ustavu, kada Skupština konstatuje ostavku premijera, predsednik Republike mora da pokrene proces izbora nove Vlade. Ako se nova Vlada ne izabere u roku od 30 dana, parlament se raspušta i raspisuju se novi izbori.

Ako do 18. aprila ne bude izabrana nova Vlada, izbori bi, prema najavama, mogli biti održani 1. ili 8. juna.

Međutim, postoji i mogućnost rekonstrukcije Vlade, što znači da bi se iz postojećeg saziva formirala nova vlada bez održavanja izbora. Pošto vladajuća koalicija ima većinu u parlamentu, predsednik Republike može imenovati mandatara koji bi formirao rekonstruisanu Vladu i nastavio mandat do 2028. godine.

U međuvremenu, tehnička Vlada, kojoj je prestao mandat, ima ograničena ovlašćenja – ne može predlagati nove zakone, donositi propise (osim u hitnim slučajevima) niti postavljati državne službenike na položaje. Može samo donositi tehničke odluke neophodne za funkcionisanje države.

Kako sve to utiče na proces evrointegracija?

Politička stabilnost i funkcionalnost institucija su osnova u procesu evropskih integracija. Produžena politička neizvesnost, bilo kroz čekanje na formiranje nove vlade ili kroz moguće izbore, može usporiti sprovođenje reformi koje su deo pregovaračkog procesa sa Evropskom unijom.

Bez stabilne vlade koja ima puni mandat, donošenje i implementacija zakona u oblastima kao što su vladavina prava, borba protiv korupcije i ekonomske reforme mogu biti usporeni.

Takođe, Evropska unija pažljivo prati institucionalnu stabilnost i kapacitet Srbije da ispunjava svoje obaveze iz pregovaračkih poglavlja, zbog čega će ishod ove političke situacije imati direktan uticaj na tempo evrointegracija.

Šta može da se sprovodi?

S obzirom da je Srbija u procesu reformi, evo i šta konkretno može, odnosno ne može da radi dok traje mandat tehničke vlade.

  • Tehničke odluke i tekući poslovi – Vlada može donositi odluke neophodne za funkcionisanje države, ali samo one koje nisu strateškog karaktera.
  • Implementacija postojećih zakona – Zakoni i reformski planovi koji su već usvojeni pre ostavke premijera mogu se nastaviti sprovoditi u okviru postojećih institucija.
  • Međunarodne obaveze koje su ranije preuzete – Ako je Srbija već potpisala određene ugovore ili se obavezala na sprovođenje pojedinih reformi u okviru EU procesa, administracija može nastaviti rad na tome, ali bez donošenja novih propisa.
  • Postavljanje vršilaca dužnosti u državnim institucijama – Vlada može imenovati v.d. funkcionere, ali ne i trajno postavljati državne službenike na visoke funkcije.

Šta ne može da se sprovodi?

  • Nove reforme i zakoni – Vlada ne može predlagati nove zakone Narodnoj skupštini, što znači da nove reforme, uključujući one koje su deo evropskih integracija, ne mogu biti usvojene.
  • Strukturne promene u državnoj upravi – Ne mogu se donositi odluke o reorganizaciji ministarstava, javnih preduzeća ili državnih agencija.
  • Veće ekonomske i budžetske odluke – Odluke koje zahtevaju novo budžetsko planiranje, kao što su povećanje plata u javnom sektoru ili kapitalne investicije, ne mogu biti donete.
  • Pregovori i donošenje novih međunarodnih sporazuma – Srbija može ispunjavati ranije preuzete obaveze, ali ne može zaključivati nove ugovore ili međunarodne sporazume bez funkcionalne vlade.

(EUpravo zato)