Svesni lakoće života koju sa sobom nosi život na moru i Mediteranu, jedan par je rešio da napusti Njujork i krene ispočetka.
Spisateljica iz Amerike, Kasandra Tresl, jednog dana je odlučila da suprugom i ćerkom ostavi Njujork i preseli se u italijansku regiji Abruco. U članku za CNBC Make It otkrila je kako je izgradila život koji izgleda drugačije od onog koji je očekivala dok je odrastala:
"Moja petogodišnja ćerka će ovog septembra krenuti u osnovnu školu u Italiji. Gledajući je kako se priprema za ovo novo poglavlje, razmišljam o tome koliko su se naši životi promenili. Moj suprug, Aleks Ninman i ja smo rođeni i odrasli u SAD, ali naša ćerka nije. Napustili smo Njujork, gde sam ja radila u jednom tehnološkom startapu, a moj suprug kao mesar, kako bismo se 2019. preselili u Evropu. Boravili smo kod mog dede u Češkoj kada smo 2020. dobili ćerku", navela je Tresl i dodala:
"Danas živimo u malom gradu u italijanskoj regiji Abruco, na oko tri sata vožnje od Rima. Dok mnoge Amerikance koji se sele u inostranstvo privlače veći gradovi ili poznate destinacije poput Firence, mi smo izabrali mesto za koje većina turista nikada nije ni čula. Pronašli smo drugačiji način života i ne mogu da zamislim da se u narednim godinama vratimo u SAD".
Odlazak u Italiju i kupovina kuće
Kao i mnogi Amerikanci, i ova porodica je živela svoj san, okružena željom i idejom da je jedini uspeh stalni napredak. Međutim, u jednom trenutku su shvatili da ih ništa od toga ne čini srećnijim.
"Život u malom gradu nam je omogućio da kuću kupimo u gotovini, bez finansijskog tereta koji često prati vlasništvo nad nekretninom u SAD. Platili smo je 11.500 evra i dobili dvoetažnu kuću sa dve spavaće sobe, površine nešto manje od 100 kvadrata, sa trećom spavaćom sobom u suterenu i potkrovljem. Procenjujem da smo uložili još oko 15.000 evra u renoviranje", navela je ona.
Kao i u mnogim drugim državama, život je znatno jeftiniji u malom mestu, sve je znatno pristupačnije.
"Hrana, briga o deci i ostali troškovi su ovde pristupačniji. Niži troškovi života dali su nam prostor da dišemo i omogućili nam da se manje fokusiramo na to da zarađujemo sve više i više. U početku sam zadržala svoj posao u tehnološkom sektoru i radila na daljinu, ali kada smo se smestili, osetila sam slobodu da dam otkaz. Sada zarađujem manje baveći se marketingom za jednu italijansku turističku kompaniju i kreiranjem sadržaja, ali se taj kompromis isplatio. To takođe daje našoj porodici slobodu da putujemo, istražujemo nove delove Italije i bavimo se projektima koji nas ispunjavaju".
Ipak, njihova selidba nije samo finansijske prirode, u Italiji su pronašli zajednicu koja ih ispunjava i koja je deo njihovog života, ali koja njihovoj kćerki pre svega predstavlja dom.
"U našem gradu ljudi ne drže distancu na koju smo navikli tokom odrastanja u SAD. Komšije zastaju da razgovaraju na ulici. Prijatelji svraćaju nenajavljeno. Nije neobično da neko 'upadne' u kratku posetu ili vas potraži samo zato što vas nije video nekoliko dana. To se ne smatra nametljivim, već delom brige jednih o drugima. Uobičajeno je videti decu, osnovce i tinejdžere na trgu u 11 uveče ili u ponoć, dok roditelji i bake i deke sede u blizini i razgovaraju sa prijateljima. Kada smo tek stigli, to nam je bilo potpuno strano. Sada nam je normalno. U SAD bi ljudi pretpostavili da su deca bez nadzora. Ovde nas teši činjenica da su okružena zajednicom koja ih poznaje i brine o njima", navela je Kasandra i dodala:
"Za mog muža i mene, Italija će uvek biti zemlja koju smo izabrali, a italijanski strani jezik na kojem moramo da radimo. Za našu ćerku, to je jednostavno dom. Dobili smo mnogo. Provodimo manje vremena u vožnji, a više u šetnji, razgovoru sa komšijama, učestvovanju u lokalnim događajima i prisutnosti u običnim trenucima".
Na kraju, spisateljica je istakla:
"U našem malom gradu u Abrucu pronašli smo mesto gde možemo da uživamo u životu i osećamo se povezano sa ljudima oko nas. To je život kakav želimo za sebe i svoju ćerku, za koju se nadamo da će nastaviti da odrasta sa dubokim osećajem pripadnosti".
(EUpravo zato/Mondo)