Prema podacima navedenim u članku koji su za The Conversation napisali stručnjaci iz Francuske, procenat odraslih ljudi sa prekomernom težinom ili gojaznošću povećao se sa 29 odsto od 1980. godine na 37 odsto, tokom 2013. godine. Iako je taj problem dugo bio izraženiji u razvijenim zemljama, razlika između razvijenih i zemalja u razvoju postaje sve manja.
Svetska zdravstvena organizacija (SZO) kao glavne faktore povećanja telesne mase navodi nezdravu ishranu i sve manju fizičku aktivnost.
Ishrana bogata šećerom, mastima i namirnicama životinjskog porekla povezuje se sa povećanim rizikom od različitih hroničnih bolesti. Zbog toga gojaznost nije samo pitanje izgleda ili telesne težine, već predstavlja i širi problem javnog zdravlja.
Kakvu ulogu ima globalizacija?
Autore je posebno interesovalo da li je globalizacija odgovorna za promene u načinu ishrane i povećanje gojaznosti. Da bi to ispitali, analizirali su podatke iz 70 zemalja sa srednjim i visokim prihodima za period od 1970. do 2011. godine.
Rezultati su pokazali da je globalizacija povezana sa povećanom potrošnjom mesa. Zanimljivo je da su za tu promenu važniji bili društveni aspekti globalizacije (širenje ideja, informacija, slika i ljudi) nego trgovina i drugi čisto ekonomski aspekti.
Međutim, istraživanje nije pokazalo da globalizacija direktno dovodi do povećanja telesne težine. Globalizacija može da promeni ono što ljudi jedu, ali nije moguće na osnovu ovih podataka tvrditi da je ona glavni uzrok porasta gojaznosti na globalnom nivou.
Moguće je da globalizacija ima značajniju ulogu u pojedinim zemljama, ali kada se posmatra cela svetska populacija, veza sa rastom gojaznosti nije dovoljno jasna.
Sve veća dostupnost prerađene hrane
Drugi važan deo problema jeste dostupnost industrijski prerađene hrane.
Širenje velikih trgovinskih sistema omogućilo je da različiti proizvodi budu dostupniji i jeftiniji. Razvoj logistike omogućio je trgovcima da efikasnije nabavljaju, skladište i distribuiraju hranu, što je dodatno snizilo njenu cenu. Supermarketi su se najpre širili na zapadnim tržištima, a zatim su počeli da zauzimaju sve veći prostor i u zemljama u razvoju.
Istovremeno, velike međunarodne kompanije počele su da šire ponudu brze hrane i zaslađenih napitaka na nova tržišta. Takvi proizvodi često imaju veoma marketinšku podršku, što dodatno utiče na prehrambene navike stanovništva.
Ipak, ni ovde nema jednostavnog odgovora. Nije sasvim jasno da li ljudi dobijaju na težini zato što u potpunosti prihvataju takozvanu zapadnjačku ishranu ili zato što zadržavaju tradicionalnu kuhinju, ali menjaju način pripreme i dodaju više mesa, masti i šećera.
Promene na tržištu rada
Na prehrambene navike ne utiče samo ono što je dostupno u prodavnicama. Promene u načinu rada takođe mogu imati svoju ulogu.
Istraživanja iz Sjedinjenih Američkih Država koja povezuju veću zaposlenost žena sa promenama u telesnoj težini dece. Zaposlene majke imaju manje vremena za pripremu obroka ili za podsticanje dece na fizičku aktivnost. Sa druge strane, veći prihodi domaćinstva mogu omogućiti bolju zdravstvenu zaštitu, kvalitetniju hranu, organizovane sportske aktivnosti i kvalitetniju brigu o deci.
Zbog toga nije moguće jednostavno da se zaključi da li zaposlenost roditelja povećava rizik od gojaznosti. Na odluku o radu utiče veliki broj ličnih i društvenih faktora, pa je teško da se utvrdi direktna uzročno-posledična vezu.
Noćni rad i manje fizičke aktivnosti
Još jedan faktor koji autori izdvajaju jeste sve veći broj ljudi koji rade u smenama, uključujući noćni rad. Takav raspored otežava održavanje redovnih obroka. Ljudi koji rade noću češće posežu za grickalicama kako bi ostali koncentrisani tokom rada.
Pored toga, savremena tehnologija je mnoge poslove učinila fizički manje zahtevnim. Čovek danas provodi veliki deo radnog vremena sedeći, dok je ranije za mnoge poslove bilo potrebno mnogo više fizičkog napora. To znači da savremeni čovek unosi sličnu količinu hrane kao ranije, ali tokom dana troši manje energije.
Zašto onda ljudi postaju gojazniji?
Na osnovu svega navedenog, čini se da ne postoji samo jedan odgovor.
Globalizacija menja način na koji ljudi žive i hrane se. Prerađena hrana postaje dostupnija, prehrambene navike se menjaju, supermarketi i međunarodne kompanije šire svoje tržište, dok se istovremeno menja i način rada.
Problem je u tome što su svi ti faktori međusobno povezani. Na primer, promena načina rada utiče na vreme koje imamo za pripremu hrane, dok dostupnost jeftine prerađene hrane dodatno menja ono što biramo da jedemo. Zbog toga je veoma teško da se utvrdi koliko je svaki pojedinačni faktor odgovoran za rast gojaznosti.
Glavni zaključak istraživanja jeste upravo to da, iako postoji mnogo mogućih objašnjenja, još uvek nema dovoljno čvrstih dokaza koji bi pokazali da je jedan određeni faktor glavni pokretač globalne epidemije gojaznosti.
(EUpravo zato/The Conversation)