Krvotok je saobraćajna mreža organizma. Njime neprestano putuju različite čestice koje prenose masti neophodne za funkcionisanje ćelija. Međutim, neke od njih mogu da postanu i ozbiljna pretnja zdravlju: kada se nakupljaju u zidovima arterija, doprinose razvoju ateroskleroze, procesa koji može da dovede do sužavanja krvnih sudova, srčanog i moždanog udara.
Holesterol se zato već decenijama nalazi u središtu istraživanja kardiovaskularnih bolesti. Ipak, naučnici sve više pažnje posvećuju jednom pitanju: da li je za procenu rizika dovoljno da se zna koliko holesterola imamo u krvi ili je podjednako važno koliko čestica ga prenosi?
Nova studija objavljena u časopisu European Heart Journal pruža zanimljiv odgovor. Analizom podataka više od 207.000 ljudi, istraživači su utvrdili da ukupan broj čestica koje nose apolipoprotein B (ApoB) predstavlja jedan od najpouzdanijih pokazatelja rizika od koronarne bolesti srca. Njihova veličina i vrsta, s druge strane, nisu značajno poboljšavale procenu rizika kada se uzme u obzir ukupan broj čestica.
Više od 207.000 ljudi praćeno skoro 14 godina
Istraživači su analizirali podatke 207.368 učesnika britanske UK Biobank studije. Na početku istraživanja oni nisu imali dijagnostikovanu aterosklerotsku bolest, dijabetes niti su koristili terapiju za snižavanje masnoća u krvi.
Pomoću metode nuklearne magnetne rezonance (NMR) naučnici su ispitivali broj, vrstu i veličinu lipoproteinskih čestica. Posebno su analizirali LDL i VLDL, kao i njihove različite podgrupe, dok su koncentracije lipoproteina(a) merili zasebnom laboratorijskom metodom.
Tokom prosečnog perioda praćenja od 13,7 godina, koronarna bolest razvila se kod 7.585 učesnika.
Rezultati su pokazali da je povećanje ukupnog broja ApoB čestica za jednu standardnu devijaciju povezano sa 33 odsto većim relativnim rizikom od koronarne bolesti.
Takođe, jedna od rasprava u kardiologiji odnosi se i na veličinu LDL čestica. Pojedina istraživanja ukazivala su na to da su male, guste LDL čestice posebno nepoželjne, jer se smatra da lakše učestvuju u procesima koji vode ka oštećenju krvnih sudova.
Rezultati nove studije pokazuju da veličina čestica sama po sebi nije pružila dodatne informacije o riziku kada je u analizu uključen njihov ukupan broj. Sličan obrazac uočen je i kod različitih vrsta lipoproteina. Zbog toga se njihov veći rizik na nivou pojedinačne čestice nije pretvorio u veću ukupnu prediktivnu vrednost.
Lipoprotein(a): dodatni faktor rizika koji ne treba da se zanemaruje
Istraživanje je ukazalo i na značaj lipoproteina(a), poznatog kao Lp(a). Ova čestica je po strukturi slična LDL-u, ali sadrži i dodatni protein, apolipoprotein(a). Njegova koncentracija u velikoj meri zavisi od nasleđa, zbog čega se kod nekih ljudi javlja povišen nivo čak i kada su ostali parametri masnoća u krvi relativno povoljni.
U analiziranoj populaciji, viša koncentracija Lp(a) bila je povezana sa većim rizikom od koronarne bolesti čak i nakon što su istraživači uzeli u obzir ukupan broj ApoB čestica. Povećanje Lp(a) za jednu standardnu devijaciju je povezano sa približno 20 odsto većim rizikom.
Kada su u modele za procenu rizika uključeni i ApoB i Lp(a), njihova sposobnost predviđanja bolesti bila je bolja nego kada je korišćen samo jedan od ovih pokazatelja. To je posebno značajno jer Lp(a) predstavlja nezavisan izvor dodatnog rizika koji uobičajena procena ukupnog broja ApoB čestica ne obuhvata u potpunosti.
Nalazi studije ukazuju na to da bi procena kardiovaskularnog rizika mogla da bude preciznija kada se, pored standardnog lipidnog profila, uzmu u obzir i ApoB i Lp(a).
Ipak, autori naglašavaju da rezultati imaju određena ograničenja. Reč je o opservacionom istraživanju, koje može da pokaže povezanost između određenih parametara i pojave bolesti, ali ne može samo po sebi da dokaže uzročno-posledičnu vezu.
(EUpravo zato)