Dok se od muškaraca tradicionalno očekuje da budu glavni oslonac porodice i sigurnost domaćinstva, podaci pokazuju da takva očekivanja imaju ozbiljnu cenu. Više od polovine zaposlenih muškaraca u Srbiji već je iskusilo sagorevanje na poslu, dok svaki drugi strahuje da sadašnji tempo rada neće moći da izdrži bez posledica po zdravlje, prenosi poslovi.infostud.com
Međunarodni dan muškaraca, koji se obeležava 19. novembra, prilika je da se pažnja usmeri i na probleme sa kojima se muškarci suočavaju na tržištu rada. Iza slike muškarca koji mora da bude uspešan, obezbedi porodicu i odgovori na sve poslovne zahteve kriju se stres, iscrpljenost i sve izraženiji problemi sa mentalnim zdravljem.
Istraživanje "Šta to radi zaposlene", koje su sproveli Infostud, TIM centar, Osiguranik i Rezilient, obuhvatilo je 3.452 zaposlenih u kompanijama u Srbiji, među kojima je bilo 1.071 muškaraca. Rezultati pokazuju da čak 51,8 odsto ispitanih muškaraca već ima iskustvo sagorevanja na poslu.
Još više zabrinjava podatak da 55,5 odsto njih smatra da trenutni intenzitet i tempo rada ne bi mogli da nastave još dve godine, a da to ne ostavi posledice po njihovo zdravlje.
Stres na poslu se krije, a traženje pomoći doživljava kao slabost
Iako su preopterećenost i iscrpljenost sve prisutniji, muškarci o ovim problemima često ne govore otvoreno. Gotovo polovina ispitanika, odnosno 47,1 odsto, radi u okruženju u kojem se preopterećenost prikriva ili se doživljava kao znak slabosti.
Strah od negativnih posledica po karijeru, ali i uverenje da priznavanje stresa znači nesposobnost, mnoge sprečavaju da potraže podršku.
Predrag Okanović, jedan od osnivača platforme Rezilient i konsultantske kuće TIM centar, ukazuje na to da ćutanje zaposlenih ne znači da problema nema.
Prema njegovim rečima, dodatni pritisak često dolazi upravo od nadređenih. Čak 43,3 odsto muškaraca navodi da im rukovodioci dodatno povećavaju stres, dok tek svaki sedmi ima šefa koji mu pomaže da se lakše izbori sa poslovnim opterećenjem.
Čak i kada zaposleni zatraže pomoć, u trećini slučajeva ona se svodi na verbalnu podršku, bez konkretnih promena poput preraspodele obaveza ili produžavanja rokova.
Ovakvo okruženje može dovesti do toga da problemi ostanu neprimećeni sve dok ne počnu ozbiljno da utiču na zdravlje, motivaciju i radni učinak.
Muškarci sve manje žele visoku platu po cenu zdravlja
Rezultati istraživanja pokazuju i da se menjaju očekivanja muškaraca kada je reč o idealnom radnom mestu.
Samo 13,6 odsto ispitanika spremno je da izabere visoku zaradu i brzo napredovanje čak i ako to podrazumeva veliki stres. Većina, umesto toga, traži ravnotežu između pristojne plate, samostalnosti u radu i fleksibilnijih uslova.
Među najpoželjnijim pogodnostima izdvajaju se fleksibilno radno vreme, koje priželjkuje 43 odsto muškaraca, mogućnost rada od kuće, za koju se opredeljuje 41,1 odsto, kao i četvorodnevna radna nedelja, koju bi želelo 37,8 odsto ispitanika.
Okanović ističe da fleksibilnost više ne bi trebalo posmatrati kao dodatnu pogodnost, već kao važan uslov za očuvanje zdravlja zaposlenih tokom čitavog radnog veka.
Od građevine i industrije do rukovodećih pozicija
Zvanična statistika pokazuje da su muškarci i dalje dominantni u zanimanjima koja podrazumevaju fizički rad, terenske zadatke i povećanu izloženost profesionalnim rizicima.
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, muškarci čine 85,5 odsto zaposlenih u zanatskim zanimanjima, dok njihov udeo među rukovaocima mašinama, monterima i vozačima iznosi 73,8 odsto.
Značajne razlike postoje i prilikom prijavljivanja na oglase za posao. Na jednu prijavu žene za poziciju električara dolazi čak 46 prijava muškaraca. Kod elektromontera taj odnos iznosi 44 prema jedan, dok se za poslove rukovalaca građevinskim mašinama prijavljuje 38 puta više muškaraca.
Nasuprot tome, žene su znatno zastupljenije u poslovima nege, obrazovanja i farmacije. Na oglase za vaspitače prijavljuju se osam puta češće od muškaraca, za pozicije farmaceutskih tehničara pet puta češće, dok je kod kozmetičara razlika čak 13 prema jedan u korist žena.
Muškarci ranije počinju da rade, ali žene češće imaju fakultetsku diplomu
Podaci o zaposlenosti otkrivaju još jedan zanimljiv odnos na tržištu rada u Srbiji.
Stopa zaposlenosti muškaraca starosti od 15 do 64 godine u drugom kvartalu iznosila je 72,3 odsto, što je za 11 procentnih poena više nego kod žena.
Muškarci ranije ulaze u svet rada. Među zaposlenima uzrasta od 15 do 24 godine čine 63,9 odsto, a u toj starosnoj grupi radi 29,2 odsto mladića, naspram 17,4 odsto devojaka.
Istovremeno, iako muškarci zauzimaju veći deo rukovodećih pozicija, žene su u proseku obrazovanije. Fakultetsku diplomu ima 39,8 odsto zaposlenih žena, dok je među muškarcima taj udeo 25,7 odsto.
Muškarci zauzimaju 64,1 odsto rukovodećih pozicija u Srbiji, odnosno oko 71.000 od ukupno 110.700 upravljačkih mesta.
Tradicionalna očekivanja i dalje određuju uloge muškaraca i žena
Profesorka Ekonomskog fakulteta u Beogradu i naučna saradnica Fondacije za razvoj ekonomske nauke (FREN), dr Jelena Žarković, upozorava da su rodne predrasude i dalje duboko ukorenjene na domaćem tržištu rada.
Jedno od najrasprostranjenijih očekivanja jeste da muškarac treba da bude glavni izvor prihoda u porodici, dok se od žena očekuje da preuzmu veći deo obaveza u domaćinstvu i brige o deci.
Takva podela omogućava muškarcima da budu dostupniji poslodavcima, duže ostaju na poslu, češće putuju zbog posla i učestvuju u neformalnim poslovnim okupljanjima. Upravo kroz takve odnose dodatno se učvršćuje njihova zastupljenost na rukovodećim pozicijama.
Koliko je tradicionalna podela porodičnih obaveza i dalje prisutna pokazuje i podatak da roditeljsko odsustvo u Srbiji koristi svega oko 300 muškaraca godišnje.
Fizički zahtevni poslovi nose dodatne rizike
Pored stresa i pritiska na radnom mestu, muškarci su u većoj meri izloženi i fizičkim rizicima zbog zanimanja kojima se bave.
Ekonomista dr Veljko M. Mijušković ističe da sama stopa zaposlenosti ne govori dovoljno o kvalitetu radnih mesta i uslovima u kojima muškarci provode radni vek.
Posebno su izloženi zaposleni u građevinarstvu, rudarstvu, transportu i industriji, gde su fizičko iscrpljivanje, terenski rad i profesionalni rizici deo svakodnevice.
Dodatni izazov predstavlja činjenica da veliki broj mladih muškaraca počinje da radi odmah nakon završetka srednje stručne škole, ponekad prekidajući dalje obrazovanje.
Zbog toga je, kako upozorava Mijušković, važno omogućiti zaposlenima dodatne obuke i sticanje digitalnih znanja dok još imaju siguran posao i redovna primanja. Na taj način mogu lakše da se prilagode promenama na tržištu rada i sačuvaju svoju zapošljivost.
Budućnost rada zahteva promenu i poslodavaca i društva
U narednim godinama položaj muškaraca na tržištu rada zavisiće od sposobnosti prilagođavanja tehnološkim promenama, ali i od napuštanja tradicionalnih očekivanja koja ih primoravaju da uspeh mere isključivo zaradom i profesionalnim statusom.
Automatizacija će menjati brojne poslove u industriji i transportu, zbog čega će dodatno obrazovanje i usavršavanje postati neophodni.
Istovremeno, poslodavci će morati više pažnje da posvete mentalnom i fizičkom zdravlju zaposlenih, organizaciji radnog vremena i stvaranju okruženja u kojem traženje pomoći neće biti shvaćeno kao slabost.
Poruka Međunarodnog dana muškaraca zato nije samo da se prepoznaju njihova uloga i doprinos društvu, već i da se otvori pitanje pritisaka kojima su izloženi. Jer uspeh na poslu ne bi trebalo da se plaća narušenim zdravljem i iscrpljenošću.
(EUpravo zato)