Spontani pobačaj predstavlja gubitak trudnoće pre granice održivosti ploda, koja se u zavisnosti od medicinske definicije najčešće postavlja na 20. ili 24. nedelju trudnoće. Prema dostupnim podacima, većina se dogodi u prvo trimestru (do 12. nedelje), čak 80 odsto i to u 10 do 20 odsto klinički potvrđenih trudnoća.

Kao jedan od najčešćih uzroka zbog kojih dolazi do spontanih pobačaja, navode se hromozomske abnormalnosti ploda, potom starost majke. Ponavljani spontani pobačaji, definišu se kao dva ili više izgubljenih trudnoća. Prema procenama, ovaj problem pogađa oko pet odsto parova, mada se učestalost razlikuje u zavisnosti od primenjene definicije.

Ukoliko do ponavljanja dođe, lekari u tim slučajevima preporučuju detaljne analize. Obim ispitivanja zavisi od zdravstvene istorije i individualnih faktora rizika i mogu da obuhvataju genetiku, analize hormona, trombofilije i slično, ali se ispituje i anatomija materice, kao i imunološki status. 

Međutim, u određenim slučajevima, lekari ne mogu da otkriju uzrok. Baš takvim slučajevima bave se stručnjaci sa Medicinskog fakulteta, Univerziteta na Stanfordu.

Kada fetus i plod imaju normalan broj i raspored hromozoma

Odrađena su sva ispitivanja, a pobačaji se nižu. Ovo je frustrirajuća faza za mnoge parove koji žele potomstvo. Analizom genoma 118 porodica sa ponavljanim gubicima trudnoće, kod kojih nisu utvrđene hromozomske abnormalnosti, istraživači sa Stanforda pronašli su moguće genetsko objašnjenje kod 30 porodica. Međutim, kod 18 njih otkrivene su patogene ili verovatno patogene varijante, dok su kod preostalih 12 identifikovane promene čiji klinički značaj još nije potvrđen.

Ponavljajući pobačaji bez razloga
Foto: Shutterstock

Sekvenciranjem genoma roditelja i fetusa iz trudnoća koje su se neuspešno završile, otkrivene su nasleđene promene u genima uključenim u rani razvoj kod 15.3 odsto ispitanika.

"Neke od ovih porodica su imale zabeleženo po 10 i više pobačaja, deo nema decu, i to bez ikakvog objašnjenja", rekla je prof. dr Svetlana Jacenko sa Stanforda u razgovoru za njihov portal, povodom objavljivanja rezultata istraživanja u časopisu Genome Medicine.

Jedan od najčešćih obrazaca koji su istraživači uočili bilo je nasleđivanje dve oštećene kopije istog gena, jedne od majke, a druge od oca. Roditelji u takvim slučajevima mogu da budu potpuno zdravi jer imaju po jednu funkcionalnu kopiju gena. Međutim, ukoliko embrion nasledi obe oštećene kopije, dolazi do razvoja teškog genetskog poremećaja koji onemogućava dalji razvoj trudnoće.

Kao jedan od primera istraživači navode gen DHCR7, koji učestvuje u sintezi holesterola. Promene u obe njegove kopije mogu dovesti do Smit-Lemil-Opic sindroma, ozbiljnog poremećaja. U jednoj od analiziranih porodica oba roditelja su nosioci štetne varijante ovog gena, a trudnoća se završila gubitkom u 12. nedelji.

Ipak, nisu svi otkriveni genetski obrasci bili isti. Istraživači su identifikovali i promene na X hromozomu, varijante nasleđene od jednog roditelja, kao i slučajeve genetskog mozaicizma, kada se genetska promena nalazi samo u delu ćelija roditelja.

Rezultati ukazuju na to da bi sekvenciranje genoma roditelja i tkiva trudnoće koja se završila pobačajem u budućnosti moglo da dopuni standardne hromozomske analize i pomogne u otkrivanju uzroka koji su do sada ostajali nepoznati. Ipak, potrebno je još istraživanja kako bi se utvrdilo kod kojih parova bi ovakav pristup imao najveću dijagnostičku vrednost.

Genetski uzroci ponavljanih spontanih pobačaja
Foto: Prevencija kao garancija

(EUpravo zato)