Sa porastom broja prirodnih katastrofa izazvanih klimatskim promenama, sve više ljudi je primorano da napušta domove.

Ovo je posebno izraženo u Aziji, a prema podacima Centra za praćenje unutrašnjih raseljenja, tokom 2022. godine svoje domove napustilo je 41 odsto više ljudi od godišnjeg proseka prethodne decenije, što je daleko više od 28,3 miliona ljudi raseljenih zbog sukoba i nasilja iste godine.

Četiri od pet zemalja sa najvećim brojem novih unutrašnjih raseljenja zbog katastrofa u 2022. godini bile su u Aziji.

Pakistan imao najveći broj sa 8,2 miliona, zatim Filipini sa 5,5 miliona i Kina sa 3,6 miliona, piše CNBC i podseća na izveštaj Svetske banke iz 2021. godine, prema kom bi klimatske promene do 2050. godine mogle prisiliti 216 miliona ljudi iz šest regiona da se sele.

Vinod Tomas, gostujući stariji istraživač na Institutu ISEAS-Yusof Isak, napomenuo je da ove procene možda potcenjuju stvarnost.

"Projekcije obično potcenjuju koliko su stvari loše, a sve projekcije ukazuju na jedno - broj ljudi koji migriraju će rasti, i to veoma brzo. U Južnoj Aziji je verovatno najviše onih koji su ugroženi klimatskim promenama, zbog gustine populacije i ranjivosti na posledice klimatskih promena", rekao je Tomas I istakao da će Bangladeš, Pakistan i Avganistan verovatno biti najviše pogođeni.

Prema Svetskom ekonomskom forumu, 10% do 18% BDP-a Južne Azije u opasnosti je zbog klimatskih katastrofa. To je otprilike tri puta više od rizika s kojim se suočava Severna Amerika i deset puta više od Evrope.

Ljudi koji moraju da napuste svoje domove zbog klimatskih katastroga, često odlučuju da potpuno napuste zemlju u kojoj su do tada živeli.

Bojazan od sve masovnijih migracija

Migracije unutar država zbog klimatskih promena mnogo su češće od dosadašnjih uobičajenih. Kako posledice klimatskih promena postaju sve intenzivnije, ljudi će češće biti prinuđeni da prelaze granice i napištaju svoje zemlje, rekla je Tamara Wud, starija istraživačica na Kaldor Centru za međunarodno pravo izbeglica.

U Jugoistočnoj Aziji, Pia Oberoj, starija savetnica UNHCR za migracije i ljudska prava, rekla je za CNBC da je veliki broj ljudi već u pokretu zbog klimatskih promena i degradacije životne sredine. Međutim, kretanja zbog klimatskih promena ponekad mogu da budu prikrivena tradicionalnim migracionim tokovima, poput migrantskog rada, pojasnila je ona.

"S obzirom da ljudi mogu biti prisiljeni da se kreću usled klimatskih promena jer više nisu u mogućnosti da se nose sa situacijom u svojim zemljama, vlade treba da ponovno razmotre puteve migracija i vide šta se još može učiniti kako bi se zaštitila ljudska prava," rekla je ona i dodala da se moraju povećati održivi načini pomoći onima koji napuštaju svoje zemlje zbog klimatskih promena, moraju uključivati više od vize, recimo pružanje podrške poput priznavanja njihovih kvalifikacija, pomoći u integraciji u kulturu i olakšavanju transfera novca kući.

Moguća rešenja

Zemlje treba da se fokusiraju na tri koraka kako bi se nosile sa raseljavanjem usled klimatskih promena, rekao je Tomas, navodeći pomoć i rehabilitaciju, prilagođavanje klimatskim promenama i smanjenje emisije ugljenika u ekonomijama.

On je istakao da azijske zemlje nisu spremne za pomoć i rehabilitaciju izbeglica, kao i da su slabo izgradile socijalne i finansijske sigurnosne mreže.

U budućnosti se može razmotriti fond koji povlači resurse između zemalja i stavlja ih na raspolaganje kada su potrebni, jer, uglavnom, kada se pojavi problem, niste finansijski spremni.

Ovako fond može da se "otvori po potrebi", rekao je on i dodao da novac koji se dodeljuje takvim merama mora da se smatra delom investicionog budžeta.

"Moramo kontinuirano povećavati kapacitet prilagođavanja i sposobnost da se izdrži i poboljša ono je što je potrebno", rekao je Tomas.

Još 2009, razvijene zemlje su obećale mobilizaciju 100 milijardi dolara godišnje do 2020. godine kako bi pomogle siromašnijim zemljama pogođenim katastrofama izazvanim klimatskim promenama.

Krajem prošle godine, OECD je rekao da bi to obećanje moglo biti ispunjeno.

Taj fond je samo početak i samo kap u moru, ukazao je Tomas, dodajući da se javno mnjenje mora promeniti i pritisak mora biti na političarima, da hitno preduzmu mere.

(M.A./EUpravo zato/Euractiv, CNBS)