Naime, Vlada premijera Donalda Tuska je uvela zabranu domaćih zadataka za učenike nižih razreda. Prema novim pravilima, nastavnici ne mogu da zadaju zadatke deci do trećeg razreda, a stariji učenici osnovnih škola mogu sami da odluče da li će uraditi domaći koji neće uticati na ocenu.

O ovoj temi je započeta široka diskusija zbog potrebe da se poljski obrazovni sistem modernizuje. Kritičari smatraju da se više pažnje posvećuje mehaničkom učenju i domaćim zadacima, a ne kritičkom razmišljanju i kreativnosti.

Devojčica Ola Kozak (11) je rekla da deca svejedno svakog jutra prepisuju jedni od drugih zadate domaće zadatke ili bi informacije jednostavno kopirali sa interneta, preneo je AP.

"Domaći zadaci nisu imali smisla", navela je.

Očekivano, ne sviđa se svima ova odluka, ne samo nastavnom osoblju nego i pojedinim roditeljima.

Pobornici domaćih zadataka smatraju da se njima utvrđuje već naučeno i deci se omogućava da idu u korak sa gradivom.

Čitava tema je poprilično podelila poljsko društvo.

To nije prvi put da se vodi ovakva debata, raširena je i širom sveta. Iako su određene studije pokazale da učenici imaju malo koristi od vannastavnih obaveza, drugi stručnjaci su mišljenja da na taj način razvijaju radne navike i akademske koncepte.

Poljski obrazovni sistem godinama prolazi kroz brojne promene, a nastavnika je sve manje zbog malih primanja i političkih pritisaka. Aktuelna vlada pokušava da poveća plate i izađe u susret zahtevima prosvetara, međutim, i odluka o domaćim zadacima je doneta bez prethodnih konsultacija sa edukatorima.

Finski primer

Kao i u mnogim drugim sektorima, i obrazovanje u skandinavskim zemljama se prilično razlikuje od drugih evropskih zemalja.

Nordijskim đacima se daje poveća sloboda i mogu da razvijaju sopstvena interesovanja tako da u toj zemlji nema domaćih zadataka.

Finci smatraju da postoje drugi načini zahvaljujući kojima deca mogu da bude uspešna u školi, poput večere sa porodicom, vežbanja ili dobrog sna.

Ideja je da deca "napune baterije" obavljanjem aktivnosti koje im prijaju.

Finski obrazovni sistem često se pominje kao sistem dobre prakse pogotovo jer se radi o većinski homogenoj zemlji sa sličnom kulturom koja vrednuje obrazovanje.

Ukratko, finski sistem je dobar za Fince, ali se možda neko drugi ne bi snašao. Jedna od kritika je i tretman dece sa smetnjama u razvoju jer je njima potrebna posebna pažnja i vidovi edukacije kojih nema mnogo u toj zemlji.

Stopa učenika koji završe srednju školu je 93 odsto što je više od, recimo, Kanade (78 odsto) i SAD (75). Dvoje od troje finskih učenika će školovanje nastaviti na nekom univerzitetu.

(N.P./EUpravo Zato/AP/Medium)