Visina poreza na nekretnine u Evropi značajno se razlikuje od države do države. Dok pojedine zemlje imaju visoke namete na kupovinu, izdavanje i prodaju nekretnina, druge vlasnicima nude znatno povoljnije uslove.

Kupovina nekretnine u Evropi ne podrazumeva samo izdvajanje novca za stan ili kuću. U većini evropskih zemalja vlasnici tokom čitavog perioda posedovanja plaćaju različite vrste poreza, od kupovine i godišnjeg poreza na imovinu, preko poreza na prihod od izdavanja, pa sve do poreza na dobit ostvarenu prodajom nekretnine.

Kako piše Euronews, iznos ovih dažbina u velikoj meri zavisi od države u kojoj se nekretnina nalazi, pa razlike među evropskim zemljama mogu biti veoma velike.

Četiri vrste poreza koje plaćaju vlasnici nekretnina

U većini država postoje četiri osnovna poreska opterećenja:

  • porez prilikom kupovine nekretnine,
  • godišnji porez na imovinu,
  • porez na prihod od izdavanja,
  • porez na kapitalnu dobit ostvarenu prodajom.

Poređenje poreskih sistema nije jednostavno jer svaka država primenjuje sopstvena pravila. Razlikuju se poreske stope, način obračuna, kao i osnovica na koju se porez plaća, tržišna, procenjena ili katastarska vrednost nekretnine.

Danska i Belgija među državama sa najvećim porezima na izdavanje

Za vlasnike koji nekretnine izdaju, jedan od najvažnijih faktora jeste porez na prihod od zakupa.

Prema analizi sajta Global Property Guide, kod mesečne kirije od 1.500 evra najveći porez plaća se u Danskoj, gde država uzima više od 42 odsto prihoda. Slede Holandija sa 36 i Finska sa 30 procenata.

Na drugom kraju liste nalaze se Kipar, gde se na ovaj iznos ne plaća porez, i Luksemburg sa stopom manjom od tri odsto.

Kod viših prihoda od izdavanja raspored se menja. Za mesečnu kiriju od 12.000 evra najviše poresko opterećenje ima Belgija, više od 47 odsto, zatim Danska, dok Nemačka i Grčka dele treće mesto sa stopom od 41 odsto.

Pojedine države, poput Italije, Portugala i Holandije, primenjuju jedinstvenu poresku stopu bez obzira na visinu prihoda, dok druge koriste progresivni sistem, pa porez raste zajedno sa zaradom.

Belgija među najskupljima za kupce nekretnina

Kada je reč o porezu koji se plaća prilikom kupovine, Belgija je među evropskim rekorderima.

Kupci u pojedinim delovima zemlje mogu da plate i do 12,5 odsto vrednosti nekretnine, što je više nego u Velikoj Britaniji, Holandiji ili Luksemburgu.

Na primer, za nekretninu vrednu 500.000 evra u pojedinim belgijskim regionima porez može da dostigne čak 62.500 evra.

Ipak, postoje određene poreske olakšice za kupce prve nekretnine ili za one koji u kupljenom stanu planiraju da žive.

Sa druge strane, Estonija i Češka uopšte nemaju porez na promet nekretnina, dok je u Litvaniji on među najnižima u Evropi.

Godišnji porez nije isti u svim državama

Vlasnici nekretnina u većini evropskih zemalja plaćaju i godišnji porez, čak i kada stan ili kuća nisu izdati.

Međutim, poređenje nije jednostavno jer se porez ne obračunava svuda na isti način. Neke države koriste tržišnu vrednost nekretnine, druge katastarsku, koja je često višestruko niža, dok Velika Britanija primenjuje sistem poreskih razreda.

U praksi vlasnici nekretnina vrednih oko 300.000 evra u Velikoj Britaniji godišnje izdvajaju između 2.000 i 3.200 evra.

U Francuskoj i Španiji taj iznos je uglavnom između 700 i 1.800 evra, dok su u Nemačkoj godišnji porezi često niži nego u susednim državama.

Kipar i Malta predstavljaju izuzetak jer tamo godišnji porez na nekretnine ne postoji.

Najveći porez pri prodaji plaća se u Danskoj

Velike razlike postoje i kada vlasnici prodaju nekretninu.

Danska ima jedno od najvećih poreskih opterećenja u Evropi - porez na kapitalnu dobit može da dostigne više od 52 odsto.

Sa druge strane, Malta ne oporezuje ostvarenu dobit, već naplaćuje fiksnu naknadu na prodajnu cenu, koja u određenim slučajevima može biti i upola manja.

Nemačka primenjuje drugačiji model. Ukoliko je vlasnik posedovao nekretninu duže od deset godina, ostvarena dobit u potpunosti je oslobođena poreza.

Gde su porezi na nekretnine najveći?

Kada se saberu svi porezi koje vlasnici mogu da plate tokom životnog veka jedne nekretnine, Belgija se izdvaja kao jedna od najskupljih evropskih država.

Sa druge strane, Kipar i Malta važe za zemlje sa najpovoljnijim poreskim sistemom za vlasnike nekretnina. Na Kipru ne postoji porez na prihod od izdavanja za niže iznose, Malta ne oporezuje kapitalnu dobit na isti način kao većina evropskih zemalja, a nijedna od ove dve države nema godišnji porez na nekretnine.

Zbog toga stručnjaci ističu da prilikom kupovine nekretnine nije dovoljno posmatrati samo njenu cenu. Dugoročni troškovi, koje određuju lokalni poreski propisi, mogu značajno da utiču na isplativost investicije.

(M.A./EUpravo zato/index.hr)