U podnožju Alpa na severu Italije smešten je gradić Alba gde vazduh miriše na aromu prženih lešnika.

Meštani su se toliko izveštili da mogu da namirišu koji slatkiši se trenutno spremaju u pogonima fabrike čokolade Ferero.

"Danas prave narandžasti tik tak", glasio je jedan od komentara.

Mišel Ferero, najekscentričniji i zagonetniji proizvođač slatkiša, izumeo je poslastice za koje je čuo ceo svet - Nutelu, Kinder Surprise i Ferrero Rocher, kao i bombonice TicTac.

Popularnost ovih slatkiša ga je načinila veoma zatvorenim, ali i jednim od najbogatijih ljudi na planeti. Kada je preminuo 2015. u 89. godini, njegovo bogatstvo se procenjivalo na više od 17 milijardi evra.

Nutela je poslala toliko prepoznatljiva svuda u svetu da je smatrana i simbolom globalizacije.

Mišel je žarko želeo da recept čuva u tajnosti pa ga je, navodno, preveo na arapski jezik i čuvao u Kairu. Posetiocima nije bio dozvoljen pristup pogonima fabrike u Albi, mada se to poslednjih godina promenilo, iako prilično stidljivo. Pojedine novinarske ekipe su imale priliku da zavire u proizvodnju svetski poznatih slatkiša, ali tajnovitost koja prati porodicu Ferero i dalje ostaje.

Kako je počela priča porodice Ferero?

Istorija je počela 1946. godine. Braća Pjetro i Đovani Ferero zajedno su radila u maloj porodičnoj poslastičarnici kako bi stvorila proizvode koji će odrediti ime Ferero. Pjetro je bio pokretač inovacija i kreativnosti koje će kasnije preneti svom sinu, Mišelu Fereru.

Pjetro je bio poznat po svojoj ljubavi prema eksperimentisanju, a njegovi prijatelji su ga nazivali "naučnikom". Uvek se trudio da pronađe nove ukuse i teksture kako bi iznenadio i obradovao mušterije u Albi.

Porodica Ferero bila je prvi italijanski proizvođač posle Drugog svetskog rata koji je u ovom sektoru otvorio proizvodne pogone i kancelarije u inostranstvu, pretvarajući kompaniju u pravog internacionalnog igrača.

Fabrika kompanije Ferero u Albi koja proizvodi Nutelu
Giuseppe CACACE / AFP / Profimedia Fabrika kompanije Ferero u Albi

Njihovo međunarodno širenje ozbiljno je počelo 1956. godine, kada je otvorena velika fabrika u Nemačkoj. Nedugo potom, otvorena je druga međunarodna lokacija kompanije Ferero u Francuskoj, a od tada je njen rast bio sve brži. Ferero sada ima prisustvo koje obuhvata Evropu, Severnu i Južnu Ameriku, Afriku, Australiju i Jugoistočnu Aziju. I dalje kao porodična kompanija, sada u trećoj generaciji, Ferero nastavlja da raste, u čemu joj najviše pomaže njeno nasleđe, stručnost i svetski poznate poslastice.

Kako je nastala čuvena Nutela?

Čokolada je nakon rata bila veoma skupa i niko nije mogao da je priušti, barem ne u Italiji. Porodica Ferero je imala svoju formulu za čokoladu, koja je najviše uključivala lešnik, budući da ih je Alba bila prepuna. Vizija porodice je bila: "Kako možemo da napravimo novi recept sa manje kakaa i visokom nutritivnom vrednošću lešnika". Recept je nazvan vrlo jednostavno - "super krema".

Zatim se, 20 godina kasnije, pojavila ideja da se ovaj recept malo unapredi, budući da je došlo do tehnološkog razvoja. Tako je Mišel Ferero integrisao novitete sa već postojećim receptom i stvorio čudo. Nutela je nastala 1964. godine, iste godine kada je rođen i njegov sin, koji često voli da se našali da ima malog brata u porodici, a to je upravo Nutela.

đovani ferero
Bruno Murialdo / Zuma Press / Profimedia Đovani Ferero, naslednik čokoladne imperije

Porodična imperija, kojom je Mišel Ferero decenijama rukovodio, a kojom sad upravlja njegov sin Đovani, toliko je narasla da ju je časopis Forbs procenio na 43 milijarde dolara. To je Đovanija Ferera svrstalo na 26. mesto Forbsove liste najbogatijih ljudi na svetu.

Kompanija porodice Ferero je veoma je tajanstvena, a razlog je, navodno, oprez zbog špijunaže konkurenata. Nikad nije održala konferenciju za štampu, a medijima se retko dozvoljava da posete pogone. Proizvodi se izrađuju mašinama koje dizajnira interno odeljenje inženjera, a u fabrici rade uglavnom meštani Albe tako da je sve držano "u krugu porodice".

Nutelin recept - velika opsesija

Pjetro Ferero je bio u potpunosti opsednut nalaženjem prave formule za Nutelu. Suprugu bi budio usred noći i pružao joj kašičicu sa namazom. "Kakav je ukus? Šta misliš?", pitao bi. Do 1950. je imao flotu od 200 kombija koji su raznosili krem širom Italije, a taj broj je samo nekoliko godina kasnije bio 1.000.

Mišel je potom 1957. dodao šećer i proizvod preimenovao u Nutelu koju je počeo da prodaje u teglicama.

Mišel je bio veoma tajanstven i nikada nije davao intervjue. Njegov moto je bio: "Samo u dva navrata bi novine trebalo da pomenu tvoje ime - kada se rodiš i kada umreš".

 (EUpravo Zato/Dejli mejl)