Malo koja država članica tako živopisno otelovljuje obećanje članstva u EU kao Irska.
Nekada među najsiromašnijim zemljama Zapadne Evrope, ona je članstvo iskoristila da se preobrazi u jednu od najprosperitetnijih i najdinamičnijih privreda Unije. Taj specifičan profil, u kombinaciji sa reputacijom poštenog posrednika koji nema bilateralnih sporova ni sa jednim kandidatom i sa čistim dosijeom kada je reč o vetu, oblikuje način na koji pristupa svakom predmetu na svom stolu. Ta putanja daje Dablinu neuobičajen kredibilitet dok je 1. jula 2026. preuzela predsedavanje Savetom EU - po osmi put u toj ulozi i kao prva deonica trija sa Litvanijom i Grčkom.
Pod motom "Snaga u jedinstvu", širi program Irske počiva na tri stuba: konkurentnosti, vrednostima i bezbednosti. Njen ekonomski centralni element jeste Mapa puta "Jedna Evropa, jedno tržište" - usvojena od strane Saveta, Komisije i Parlamenta i oblikovana Draghijevim izveštajem - koja cilja na lakšu regulativu, dublje jedinstveno tržište, otpornost lanaca snabdevanja, energetsku bezbednost i digitalne kapacitete i kapacitete u oblasti veštačke inteligencije.
U oblasti odbrane, Irska će unapređivati novu Evropsku bezbednosnu strategiju i zajedničke nabavke, predstavljajući bližu saradnju kao pragmatičnu, a ne kao raskid sa neutralnošću. Nad svime se nadvija budžet za period 2028-2034, predlog vredan blizu 2 biliona evra koji kristalizuje sukob između izdvajanja za odbranu i tradicionalnih prioriteta poput
poljoprivrede, najosetljiviji čin balansiranja tokom predsedavanja.
Proširenje u fokusu
Upravo je proširenje oblast u kojoj će irsko predsedavanje najverovatnije ostaviti trag. Ta tema je duboko ugrađena u prioritete Dablina, a simboliku je teško prevideti: Irska je poslednji put predsedavala 2004. godine, kada je proširenje nazvano "Veliki prasak" dovelo deset novih članica u Uniju. Ovoga puta Irska poručuje da će raditi sa svim kandidatima i potencijalnim kandidatima, izdvajajući pritom konkretne ciljeve u svom Programu: okončanje pristupnih pregovora sa Crnom Gorom i ostvarivanje suštinskog napretka sa Albanijom, Moldavijom i Ukrajinom.
Ambicija je stvarna. Premijer (na irskom taoiseach) Micheal Martin, koji je u junu posetio Crnu Goru, priznao je da bi okončanje svega u roku od šest meseci bilo "izazovno", ali je to potvrdio kao cilj Dablina - s namerom da se „prelomi kičma" procesa putem međuvladinih konferencija koje se očekuju na jesen.
Irska se takođe nada da će otvoriti preostale pregovaračke klastere za Ukrajinu i Moldaviju, otvarajući "koliko god je moguće", uz strogo na zaslugama zasnovan pristup. Takva odlučnost objašnjava zašto je komesarka za proširenje Marta Kos sugerisala da bi ovo moglo da postane najuspešnije predsedavanje od 2004.
Srbija se nalazi u osetljivijem položaju. Ona nije navedena među prioritetnim zemljama u Programu Irske, ali je malo verovatno da će Dablin pustiti Beograd da odluta, pogotovo nakon što je tamo otvorio svoju prvu ambasadu, što je znak vrednosti tog odnosa. Irska će Srbiju držati blizu, uz insistiranje da se ključne reforme u oblasti vladavine prava sprovedu na primeren način.
Budući da pokušaj Srbije da otvori Klaster 3 nije uspeo tokom leta 2026, uprkos naglo uvećanoj podršci Komisije, to pitanje će se u jednom trenutku ponovo otvoriti. Ipak, dobra volja u Dablinu neće automatski ubrzati put Srbije dok otvorena pitanja
ostaju nerešena. Pa ipak, Irska, bez bilateralnih sporova i sa reputacijom poštenog posrednika (en. honest broker) - neuobičajeno je dobro pozicionirana da pomeri ovaj predmet napred.
Pravljenje iskoraka na planu fazne integracije
Pored pojedinačnih zemalja, Irska mora da presuđuje i u široj raspravi o tome kako samo proširenje treba da funkcioniše. Nekoliko država članica predstavilo je tokom leta nezvanične dokumente (tzv. non- papers): Austrija, Italija, Slovačka, Češka i Slovenija zalažu se za sektorsku integraciju; Nemačka i Francuska po prvi put stavljaju na sto ideju o postepenoj institucionalnoj integraciji; a Francuska, Nemačka i zemlje Beneluksa takođe zagovaraju strože zaštitne mehanizme za period nakon pristupanja, uključujući privremena ograničenja prava veta za nove članice. Uz konsenzus koji je daleko, Irska se suočava sa stegnutim rokovima, budući da ova pitanja stižu pred Evropski savet u oktobru, sa mogućim odlukama u decembru.
U zavisnosti oko čega se članice budu dogovorile na temu faznog pristupanja tokom irskog predsedavanja zavisiće i budućnost proširenja. Od svih pomenutih ideja, nema sumnje da će Irska u okviru ad hoc radne grupe za izradu Akta o pristupanju Crne Gore pokušati da pomiri različite stavove, sa ciljem da dođe do pravovremene izrade prvog nacrta.
Ovo je posebno bitno i za Srbiju, jer sve što se bude događalo na planu sa Crnom Goru i njenog članstva, imaće posledice za sve države kandidate jer će se crnogorskim primerom uspostavljati presedani koji će oblikovati to kako će buduće članstvo izgledati i za sve buduće članice.