Dok na Zemlji besne sukobi, u svemiru se proteklih dana odigravala prava revolucija.
Letelica Artemis II se uspešno vratila na Zemlju nakon desetodnevne misije koja je astronaute odvela dalje nego što je ijedan čovek ranije bio.
Artemis je bezbedno sleteo u Tihi okean, nedaleko od obale Kalifornije, čime je okončano jedno od najrizičnijih i najvažnijih putovanja savremene svemirske ere.
Četvoročlana posada, Rid Vajzmen, Viktor Glaver i Kristina Koh iz NASA, kao i Džeremi Hansen iz Kanadske svemirske agencije, evakuisana je i prebačena na brod američke mornarice, gde su započeti medicinski pregledi.
Misija Artemis II ocenjena je kao veliki uspeh i ključni korak ka povratku ljudi na površinu Meseca, ali se njome otvara put i za druge poduhvate poput odlaska na Mars.
O misiji Artemis II i značaju ovakvih svemirskih istraživanja smo razgovarali sa popularizatorom nauke Nikolom Božićem.
Kako vi ko popularizator nauke posmatrate misije Artemis?
Posmatram ih kao prelomni trenutak u istoriji ljudskog svemirskog leta, zbog toga što Artemis nije samo još jedan spektakularan let, već pokušaj da se uspostavi kontinuitet ljudskog prisustva izvan niske Zemljine orbite. Artemis nije program osmišljen da bi nas samo ponovo odveo do Meseca i nazad. U pitanju je čitava arhitektura za dugoročno prisustvo u dubokom svemiru i kontinuirano istraživanje, prvo Meseca, a kasnije Marsa. NASA opisuje u svojoj strategiji program Artemis rečima "Moon to Mars".
Koliko se programi Artemis razlikuju od misija Apolo od pre nekoliko decenija? Šta se promenilo, zašto se ponovo pokreću putovanja ka Mesecu?
Apolo je bio značajan istorijski događaj u jednoj epohi, tokom svemirske trke i geopolitičkog nadmetanja i potrebe za demonstracijom tehnološke i političke nadmoći. Artemis je drugačiji jer on pokušava od Meseca da napravi dugoročni cilj, a ne samo simboličnu pobedu osvajanja. Danas imamo savremenije računare, naprednije komunikacije, precizniju navigaciju, bolju kontrolu sistema, novu generaciju svemirskih odela i komercijalne kompanije koje učestvuju u razvoju lendera i logistike.
Privatni sektor je promenio dinamiku svemirskih letova. Danas NASA više ne radi sve sama, već se oslanja i na komercijalne partnere za ključne elemente budućih lunarnih misija. U ovoj svemirskoj trci danas su u igri NASA, ESA, Rusija, Kina i Indija, što nameće pitanje ko će postavljati pravila budućeg prisustva na Mesecu. Zato je povratak na Mesec ponovo i pitanje prestiža, tehnološke moći i međunarodnog uticaja.
Hladni rat je doneo borbu Sovjetskog Saveza i SAD i u svemiru, koliko se situacija danas promenila? Koliko je privatni kapital zaista sve izmenio?
Današnja situacija jeste drugačija. Danas nemamo samo trku dve supersile, već mnogo širi i složeniji pejzaž u kome su važni i ESA, Kina, Indija, privatne kompanije i međunarodni partneri. Dakle, mnogo je više aktera na polju svemirskih istraživanja, a pored država imamo i privatne kompanije kao važne učesnike. Privatni kapital je promenio ritam i logiku svemirskog sektora, pa više nije sve isključivo državni projekat, već kombinacija državne strategije i komercijalnih potreba. To se u slučaju programa Artemis vidi vrlo jasno, jer je NASA uključila komercijalne Mesečeve lendere koje su proizvodi kompanija "Space X" i "Blue Origin". Ne treba zaboraviti na prisustvo komercijalnih kompanija u orbiti oko Zemlje, u procesima lansiranja satelita itd. Svedočimo tome da je svemir postao istovremeno i polje geopolitike i polje tržišne dinamike.
Šta su misije Apolo donele čovečanstvu, a da možda većina ljudi nije toga svesna? U tom smislu, koje koristi ćemo imati od Artemisa?
Apolo nije bio značajan samo zbog osvajanja Meseca, već je predstavljao ogroman tehnološki skok sa elektronikom, napredak u materijalima, upravljanju sistemima, senzorskim tehnologijama, simulacijama i organizaciji vrhunskog tima inženjera. Još važnije, Apolo je promenio i način na koji ljudi vide Zemlju kao jedinstven, krhak sistem.
Artemis bi mogao da uradi nešto slično za 21. vek, da razvije nove tehnologije za putovanje u duboki svemir, ojača ekonomiju svemirskih istraživanja, ubrza razvoj industrije, 3D štampe (gradnje), medicine, senzora i drugih novih rešenja koja će se zatim primenjivati na Zemlji u drugim oblastima. NASA u svojim spin-of izveštajima već pokazuje da se tehnologije razvijene za svemirske misije pretvaraju u praktična rešenja na Zemlji.
Moj lični pogled je usmeren na još jedan važan rezultat, a to je buđenje interesovanja za teme svemira i nauke uopšte. Nadam se da će ovakvi događaji u svemiru probuditi interesovanja kod novih generacija mladih ljudi, što može dovesti do povećane zainteresovanosti za usmeravanjem obrazovanja ka naukama i tehnologiji.
A gde je tu Evropa?
Evropska svemirska agencija (ESA) je u kontekstu svemirskih istraživanja mnogo važniji akter nego što šira javnost često misli. Evropska svemirska agencija obezbeđuje European Service Module (Evropski servisni modul) za kapsulu Orion. Dakle, evropski deo letelice doslovno daje Orionu struju, vodu, kiseonik, azot, kontrolu temperature i pogon. Drugim rečima, bez evropskog modula Orion ne bi mogao da funkcioniše kako treba. Pored toga, Evropa učestvuje i u razvoju lunarne stanice "Gateway", koja treba da bude prva međunarodna svemirska stanica oko Meseca u budućnosti. Evropa je jedan od ključnih partnera u povratku ljudi ka Mesecu.
Svemirska istraživanja su izuzetno kompleksna i skupa, pa veliki broj ljudi smatra da se ta sredstva moraju trošiti na druge, mnogo preče stvari... Zašto je čovečanstvu važno da ide u svemir, konkretno na Mars?
Važno je razumeti da odlazak u svemir nije luksuz, nego dugoročno ulaganje u znanje, otpornost na spoljnje izazove, prilagodljivost na promenjene okolnosti, kao i na i budućnost civilizacije. Svemirski programi razvijaju tehnologije koje kasnije primenom menjaju život na Zemlji, ali nas takođe teraju da postanemo bolji u energetici, medicini, autonomnim sistemima, inženjerstvu, novim materijalima...
Mars je važan ne zato što je to odlazak sa Zemlje, niti jer je to neka alternativa za nas, već zato što nam odlazak tamo postavlja najvažnije moguće pitanje: da li ljudska vrsta može dugoročno da opstane i deluje van svoje matične planete?
U tom smislu, put ka Marsu je i tehnološki izazov i civilizacijski projekat. NASA svoj Artemis program upravo predstavlja kao pripremu za prve ljudske misije na Mars.
(EUpravo zato)