Emisije gasova sa efektom staklene bašte u Evropskoj uniji su smanjene za dodatna 3 procenta između 2023. i 2024. godine, čime je ukupna brojka dostigla 40 odsto u odnosu na nivoe iz 1990. godine, pokazuju zvanični podaci EU dostavljeni Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih nacija o klimatskim promenama (UNFCCC) i analizi Evropske agencije za životnu sredinu (EEA).

Inventar emisija gasova sa efektom staklene bašte EU pripremila je i podnela ovom telu UN upravo EEA, u ime EU, 15. aprila.

Tokom poslednje 34 godine, ukupno smanjenje neto domaćih emisija u EU bilo je podstaknuto većim udelom obnovljivih izvora energije, upotrebom fosilnih goriva sa manjim sadržajem ugljenika, unapređenom energetskom efikasnošću i strukturnim promenama u ekonomiji. Skoro sve države članice doprinele su smanjenju emisija.

Ključni trendovi i pokretači

Najveća apsolutna smanjenja zabeležena su u proizvodnji električne i toplotne energije, prerađivačkoj industriji i građevinarstvu, sektoru domaćinstava (sagorevanje goriva), kao i u industriji gvožđa i čelika (uključujući emisije povezane sa energijom).

Emisije iz drumskog saobraćaja porasle su i u putničkom i u teretnom saobraćaju, uprkos efikasnijim i električnim vozilima, jer je rast potražnje za transportom nadmašio te dobitke.

Emisije hidrofluorougljenika (HFC) iz rashladnih i klimatizacionih sistema naglo su rasle od 1990. do 2014. godine, ali su zatim opadale deset uzastopnih godina, zahvaljujući postepenom smanjenju i ukidanju F-gasova u EU.

Neto uklanjanje ugljenika iz šuma je oslabilo, uglavnom zbog starenja šuma, povećane seče i uticaja klimatskih promena.

Energetski sektor kao glavni pokretač smanjenja emisija

Proizvodnja električne i toplotne energije, kao i stambeni i industrijski sektor, ostvarili su tri najveća smanjenja emisija štetnih gasova.

Emisije iz proizvodnje struje i grejanja su smanjene za 58% od 1990. godine, što odražava napredak u efikasnosti i prelazak na goriva sa nižim emisijama ugljenika.

zagađenje.jpg
Foto: Shutterstock

Između 1990. i 2024. godine, upotreba čvrstih i tečnih goriva u termoelektranama smanjena je za 68%, odnosno 86%, dok je upotreba prirodnog gasa porasla za 44% (iako su emisije iz gasa smanjene za gotovo 18% od 2022). Potrošnja uglja 1990. bila je više nego tri puta veća nego 2024. godine.

Udeo obnovljivih izvora u proizvodnji električne i toplotne energije značajno je porastao, dok je emisija CO₂ po jedinici proizvedene fosilne energije opala.

Velika smanjenja u sektoru domaćinstava rezultat su bolje izolacije zgrada, unapređene energetske efikasnosti i toplijih zima, što je smanjilo potrebu za grejanjem.

Politike EU i država članica u velikoj meri su doprinele smanjenju emisija poput poljoprivrednih i ekoloških mera koje postoje još od devedesetih godina, kao i klimatske i energetske politike koje su na snazi od 2005. godine. Među najznačajnijima je Sistem trgovine emisijama EU (ETS). li treba pomenuti i nacionalne mere za sektore koji nisu obuhvaćeni ETS-om, navodi se u izveštaju EEA.

(EUpravo zato/EEA)