Kako se Evropa suočava sa sve konkurentnijim i neizvesnijim globalnim okruženjem, postavlja se pitanje koje strateške odluke se mogu doneti danas kako bi do 2040. godine kontinent ostao prosperitetan, otporan i relevantan?

Novi izveštaj Evropske agencije za životnu sredinu (EEA) istražuje faktore koji će oblikovati budućnost Evrope i identifikuje šest opcija koje bi mogle da ojačaju njenu konkurentnost na duže staze.

Dokument pod nazivom "Competitive by nature: Europe’s long-term competitiveness through the lens of sustainability" razmatra ključne faktore koji će verovatno oblikovati budućnost Evrope do 2040. godine i pokazuje kako ulaganje u održivost može da pomogne Evropi da ojača svoju dugoročnu konkurentnost.

Izveštaj EEA prevazilazi uobičajene pokazatelje konkurentnosti, kao što su produktivnost, investicije, cene i privredni rast. Dugoročna održiva konkurentnost podrazumeva stvaranje ekonomske vrednosti uz očuvanje i obnavljanje prirodnog i društvenog kapitala od kojih zavisi budući prosperitet.

Konkurentnost zasnovana na eksploataciji resursa, degradaciji životne sredine ili prebacivanju društvenih troškova može doneti kratku korist, ali vremenom slabi otpornost i proizvodne kapacitete.

Istovremeno, održivost se ne može postići bez inovacija, investicija i privredne dinamike.

Predloženih šest opcija za budućnost Evrope

Iako je nemoguće znati koji će se scenario budućnosti ostvariti, izveštaj identifikuje šest oblasti u kojima bi delovanje moglo da ojača održivu konkurentnost Evrope u različitim mogućim okolnostima:

  • Širenje pristupa cirkularne ekonomije i povećanje efikasnosti korišćenja resursa;
  • ulaganje u prilagođavanje klimatskim promenama, rešenja zasnovana na prirodi i otpornu infrastrukturu;
  • jačanje evropskih kapaciteta u oblasti računarskih tehnologija, veštačke inteligencije i biotehnologije nove generacije;
  • ulaganje u veštine, obrazovanje i doživotno učenje;
  • podrška društvenoj koheziji, poverenju javnosti i delotvornim regulatornim okvirima;
  • očuvanje aktivne uloge EU u utvrđivanju globalnih standarda u oblasti ekološke i društvene održivosti, kao i u relevantnim multilateralnim institucijama.

Cirkularnost može da smanji potražnju za primarnim sirovinama i energijom, dok digitalne tehnologije mogu da unaprede praćenje porekla i kretanja materijala, upravljanje energetskim sistemima i praćenje stanja životne sredine.

Evropa već ima značajnu osnovu u politikama koje podržavaju mnoge od ovih pravaca delovanja. Ključni izazov je pretvaranje ambicioznih političkih ciljeva u koordinisanu primenu. Za to će biti potrebna kontinuirana ulaganja, usklađene politike, odgovarajuće veštine, sposobne institucije i fleksibilnost za prilagođavanje promenama u tehnologijama, klimatskim rizicima i geopolitičkim okolnostima.

Umesto pokušaja da predvidi samo jedan mogući scenario budućnosti ili propiše jedinstven put kojim bi Evropa trebalo da ide do 2040. godine, izveštaj nudi smernice za strateško delovanje, poput stvaranja ekonomske vrednosti uz očuvanje i jačanje prirodnog i društvenog kapitala od kojih zavisi budući prosperitet.

(EUpravo zato/EES)