Malala je rođena 12. jula 1997. godine u Mingori, u Pakistanu, u porodici u kojoj se razlika između dece nije postavljala, što je naročito čudno za podneblje iz koga dolazi. Njen otac, Zijaudin Jusufzai bio je odlučan da joj pruži iste mogućnosti koje bi imao i dečak, pa se njeno rođenje slavilo. Mnoge devojčice u ovom delu sveta nisu imale tu sreću.
Zato je Malala, svesna sredine u kojoj je rođena i u kojoj odrasta, jako mlada započela borbu za obrazovanje devojčica. Veliku podršku imala je u ocu, koji je bio učitelj i vodio je školu za devojčice. Tako je od najranijih dana bila u prilici da svedoči svemu onome što se događa devojčicama u njegoj državi.
Devojčice u Pakistanu nemaju ista prava kao dečaci, nisu isto tretirane, nisu mažene i pažene kao u nekim drugim kulturama. Jednostano, njihova pozicija nije ista.
Međutim, u njenom životu velika promena dogodila se kada je imala samo 11 godina. Talibani su preuzeli kontrolu nad gradom u dolini Svat, pa su mnoge svakodnevne stvari postale samo puka želja, poput slušanja muzike, ali i odlaska u školu.
Tog dana, rodila se aktivistkinja.
Počela je javno da govori o pravima devojčica na obrazovanje i da za BBC Urdu piše blog o svom iskustvu, naravno pod pseudonimom. Ali, ubrzo je postala i meta ekstremista.
Sa samo 14 godina, nakon nominacije od strane nadbiskupa Dezmonda Tutua, dobila je Međunarodnu dečju nagradu za mir, nakon čega je usledio sastanak sa premijerom Pakistana, koji joj je dodelio Nacionalnu nagradu za mir za mlade kao priznanje za njenu hrabrost.
A onda, godinu dana kasnije, proživela je i preživela dramu. Na putu do kuće, u školskom autobusu, koji je zaustavljen od strane talibana, Malala je "dobila" metak u levu stranu glave. Desetak dana kasnije, probudila se u bolnici u Birmingemu. Ujedninjeno Kraljevstvo tako je postalo njen dom. Po izlasku iz bolnice, nije odustala, naprotiv, njena borba je tek počela.
Na svoj 16. rođendan, 12. jula 2013. godine, održala je govor u Ujedinjenim nacijama i pozvala da svako dete dobije pravo na obrazovanje, a UN su ubrzo 12. jul proglasile Danom Malale, u znak priznanja za njenu hrabru borbu i kako bi skrenule pažnju na globalnu borbu za obrazovanje.
Potom je, zajedno sa ocem, osnovala Fondaciju Malala koja se bavi borbom za prava devojčica, da svaka od njih dobije pravo na orbazovanje i dobije pravo da odlučuje o svojoj budućnosti.
U decembru 2014. godine dobila je Nobelovu nagradu za mir i postala najmlađa dobitnica ovog prestižnog priznanja u istoriji, što je otvorila neka nova vrata, a kroz Fondaciju Malala počela je da sarađuje sa globalnom mrežom lidera i aktivista koji se bore za pravo devojčica na obrazovanje.
Diplomirala je na Univerzitetu Oksford, a 2021. godine se udala za Asera Malika, čime je započelo novo poglavlje njihovog zajedničkog života. 2024. godine Fondacija Malala proslavila je deset godina rada.
Istovremeno je još glasnije počela da govori u ime miliona avganistanskih devojčica kojima su talibani zabranili srednje obrazovanje i uskratili osnovna ljudska prava.
Malala nastavlja svoj aktivistički rad kao izvršna predsednica i suosnivačica Fondacije Malala, vodeći borbu za obrazovanje devojčica pred vladama i svetskim liderima. Posebno je posvećena pripovedanju stvarnih životnih priča i nastavlja da osnažuje glasove devojčica širom sveta. Pored rada u Fondaciji Malala, učestvuje i u brojnim drugim projektima, od filmske produkcije do pisanja. Danas je čak 122 miliona devojčica van obrazovnog sistema, zbog čega predstoji još mnogo posla. Malala poziva sve da joj se pridruže u borbi za obrazovanje i ravnopravnost. Zajedno možemo da stvorimo svet u kojem će svaka devojčica imati priliku da uči i sama bira svoju budućnost, njena je poruka.
(EUpravo zato)