Prema procenama SZO, ova industrija godišnje obrne od 75 do čak 200 milijardi dolara, čineći je "uspešnijom" od trgovine klasičnim narkoticima. Posledice su katastrofalne: 700.000 mrtvih godišnje na svetkom nivou. Čak i u razvijenim zemljama sa uređenim sistemima nabavke i distribucije lekova – u koje se ubraja i naša – kao i sve države Evropske unije, falsfikati čine i do 1% tržišta i mogu da predstavljaju veliki rizik po javno zdravlje.

Bilo da sadrže opasne materije – kao što su otrov za pacove, teške metale, boju za puteve, lak za parket ili prah cigle, ili su zagađeni mikroorganizmima ili pak ugrožavaju zdravlje samim izostankom očekivanog dejstva – falsifikovani lekovi su globalna pošast protiv koje se moramo boriti svim snagama i umećem. Ali to ne moramo sami. EU je u ovoj oblasti pouzdan i neophodan partner Srbiji, ali je važna i uloga osvešćenih građana koji ne smeju podleći obmanama i ponudama kriminalaca – najčešće na internetu i društvenim mrežama.

Svi raspoloživi pokazatelji pokazuju jasno da je učestalost problema sve veća. Visoka zarada (npr. jedna bočica antikancerogenog proizvoda može da košta više hiljada evra) i niske kazne u poređenju sa drugim nelegalnim aktivnostima, privlače kriminalne organizacije ka farmaceutskom tržištu poput noćnih leptira svetlu.

Šta možemo da učinimo, i kako saradnja sa EU pomaže u ovom pogledu?

Svodeći ovu priču sa globalnog na lokalni nivo, Srbija je preuzimanjem obaveza u pogledu harmonizacije zakonodavstva u procesu pridruživanja EU pred sebe postavila zadatak koji se ispunjava sa verom u bolju uređenost sistema, i integraciju u regulatornu mrežu za oblast lekova u EU koja obezbeđuje između ostalog veću zaštićenost naših građana od najrazličitijih rizika.

To je najočiglednije upravo u oblasti falsifikovanih lekova, u kojoj je, imajući u vidu prekograničnu prirodu ovih zločina, presudna međunarodna saradnja i koordinacija, kako bi počnioci takvih krivičnih dela bili zaustavljeni i privedeni pravdi.

Srbija je učinila već izuzetno mnogo u pogledu pribiližavanja naših procesa rada i operativnih procedura nivoima i načinima postupanja u EU, i u tom procesu imamo kontinuiranu institucionalnu i projektnu podršku različitih organa Unije, počev od Evropske komisije, Evropske agencije za lekove, organizacije Direktori agencija za lekove EU, pa nadalje, ali i Saveta Evrope, Svetske zdravstvene organizacije i drugih.

I u razvijenim zemljama sa uređenim sistemima nabavke i distribucije lekova – u koje se ubraja i naša – kao i sve države Evropske unije, falsfikati čine i do 1% tržišta i mogu da predstavljaju veliki rizik po javno zdravlje.

Pavle Zelić

Zakon o lekovima prepoznaje lažne lekove kao predmet hitnog delovanja na osnovu prijave – pre svega u pogledu aktivnosti nadležnih inspekcija Ministarstva zdravlja, ali i laboratorijske kontrole u Nacionalnoj kontrolnoj laboratoriji Agencije za lekove i medcinska sredstva Srbije – ALIMS. Srbija planira dalju harmonizaciju sa EU Direktivom 62/2011 koja se bavi falsifikovanim lekovima a već je potpisala i Medicrime konvenciju Saveta Evrope – 2019. godine koja ima dosta preklapanja sa inicijativama EU naročito u pogledu strožih zakonskih odredbi u odnosu na kriminalna dela ovog tipa.

Novi vodič o falsifikovanim lekovima nastao po preporukama SZO, ali koji itekako prepoznaje i mehanizme rada EU, dalje elaborira ovu oblast i u odnosu na druge nadležne organe – Ministarstvo unutrašnjih poslova, Upravu carine, Zavod za intelektualnu svojinu, Ministarstvo trgovine, Javno tužilaštv i drugih, a postoje i drugi propisi koji dalje definišu ulogu svakog aktera – uz važan element koordinacije i bliske saradnje na zadacima koji imaju za cilj spašavanje života građana koji dolaze u kontakt sa ovako opasnim supstancama.

Lično sam već preko decenije predstavnik naše zemlje kao posmatrač, u referentnoj radnoj grupi EU – Working group of enforcement officer – WGEO a preko ovog tela Srbija dobija alerte o svim prijavljenim slučajevima sumnje na lažni lek u celoj EU, ali možemo da i naša saznanja podelimo sa kolegema iz Unije. Što je naročito bitno imajući u vidu da je čest put falsifikata iz mesta proizvodnje na dalekom Istoku, preko bliskog Istoka i Balkana ka EU.

Zajedno na zadacima zaštite javnog zdravlja, EU i Srbija – upravo kroz ovakvo sinhrono delovanje i uzajamnu podršku kao u slučaju falsifikovanih lekova – mogu da učine svoja tržišta bezbednijim, a stanovnike spasu od rizika kojeg često nisu ni svesni.