Ideja da ljudsko telo "pamti" svaku infekciju duboko je ukorenjena u našim stavovima vezanim za zdravlje. Ako smo nešto preležali jednom, logična pretpostavka je da će nas naš imuni sistem sledeći put i zaštititi. Kod nekih bolesti to jeste tačna pretpostavka, varičele su klasičan primer.

Ali kod većine polno prenosivih infekcija, ta logika ne važi - "preležavanje" ne znači imunitet. Glavni razlog leži u načinu na koji pojedini patogeni komuniciraju sa našim imunim sistemom.

Imuni sistem ne reaguje isto na sve infekcije. Da bi stvorio dugotrajan imunitet, potrebna je snažna i jasno prepoznata imunološka reakcija. Neki virusi i bakterije imaju mehanizme da to izbegnu, a HPV (humani papiloma virus) jedan je od najboljih primera takve strategije.

Za razliku od mnogih drugih virusa, HPV ne ulazi u krvotok i ostaje ograničen na površinske slojeve kožei sluzokože, samim tim ne izaziva snažnu upalu. Bez jakog "alarma", naš imuni sistem se zbuni i u tim situacijama ne proizvodi dovoljan nivo zaštitnih antitela, što onda ne stvara dugotrajnu memoriju od strane našeg imunog sistema.

Rezultat je paradoksalan jer organizam uspeva da eliminiše virus, ali on nakon ovog susreta nije "dovoljno"naučio. Zato inficirana osoba može ponovo da se zarazi istim tipom HPV-a, ali i da se inficira drugim, potencijalno visokorizičnim tipom.

Sličan obrazac viđa se i kod drugih polno prenosivih infekcija poput hlamidije, gonoreje, sifilisa i herpes simpleks virusa. Kod ovih infekcija, vrlo brzo nakon završene terapije, moguće su ponovne infekcije.

Zašto vakcine rade bolje od našeg imuniteta?

Na prvi pogled, deluje nelogično da vakcina može da stvori jači imunitet od same infekcije. Međutim, vakcine su dizajnirane da imunitetu daju jasan i ciljani signal, eliminišu sve ometajuće mehanizme koji postoje tokom prirodne infekcije i na kraju podstaknu stvaranje visokog nivoa odgovarajućih antitela.

Lekar sa pripremljenom dozom vakcine protiv virusa mpox
Foto: PA Images / Alamy / Alamy / Profimedia

Naučno je dokazano da je kod HPV vakcina imuni odgovor jači i stabilniji nego nakon prirodne infekcije. Brojne studije su do sada potvrdile da zaštita traje najmanje 10 do 15 godina - a podaci i dalje pristižu. Isto tako, dokazano se smanjuje učestalost HPV infekcija, prekanceroznih promena i karcinoma povezanih sa HPV-om.

Za kraj, važno je naglasiti da vakcina ne leči postojeću infekciju, ali sprečava buduće infekcije i njihove posledice. U slučaju polno prenosivih infekcija, oslanjanje na prirodni imunitet predstavlja rizičnu strategiju. Ne zato što imuni sistem "ne radi", već zato što ne dobija dovoljno informacija da bi trajno zapamtio "neprijatelja".

Mit o prirodnom imunitetu kod polno prenosivih infekcija
Foto: Prevencija kao garancija

Izvori: WHO/PMC/NIH/NEJM/PMC/ECDC