Kada je Brisel devedesetih pokrenuo sistem EU za registraciju imena hrane visokog kvaliteta - svojevrsni "pasoš" za tradicionalne recepte - cilj je bio da se, pre svega, zaštite znanje i veštine lokalnih proizvođača u eri sve jače globalizacije.

Međutim, sistem geografskih oznaka (GI) postao je sam po sebi sve globalniji. Osim što je deo svakog trgovinskog sporazuma koji Komisija ispregovara, sada privlači i sve veći broj prijava iz zemalja van EU.

Primera radi, danas zaštitu ne uživaju samo italijanski parmiđano, francuski rokfor ili grčka feta. Kineski beli čaj Anji i pirinač Panjin su takođe zaštićeni od imitacija unutar EU. Isto važi i za tursku baklavu punjenu pistaćima i sušene kajsije iz Malatije.

Ove dve zemlje trenutno zauzimaju prvo i drugo mesto na listi zaštićenih oznaka porekla iz zemalja van EU, a Turska sada cilja prvo mesto koje drži Kina.

"Jasno je da Turska želi da se približi Evropi tako što gradi snažnu poziciju na tržištu proizvoda sa oznakom kvaliteta, koristeći svoju geografsku blizinu i turistički potencijal", rekao je Mauro Rozati, direktor fondacije "Qualivita" iz Sijene, za italijanski list "Il Sole 24 Ore".

Prema podacima fondacije, koja prati zakonodavstvo i ekonomiju GI sistema, Ankara stoji iza tri od četiri prijave koje su trenutno na razmatranju u Briselu.

Turska očigledno pojačava aktivnosti, ali još ima dosta toga da uradi. Dok ta zemlja ima 36 proizvoda sa EU zaštitom, Kina ubedljivo vodi sa 99 prehrambenih proizvoda, sedam vina i četiri jaka alkoholna pića.

Ipak, Ankarina težnja za priznanjem EU nije bez prepreka. Trenutno nestrpljivo iščekuje odluku Brisela da li će kultni doner kebab dobiti zaštitu, međutim, Nemačka se tome oštro protivi pošto tamo živi veliki broj Turaka koji su ovo jelo dodatno usavršili.

Kome pripada doner kebab?

Turska je 2022. podnela zahtev da doner dobije tradicionalnog specijaliteta sa oznakom TSG koja, za razliku od geografskih, štiti recept, a ne poreklo.

Muškarac seče kebab
Foto: Shutterstock

Ankara želi da propiše pravila o načinu pripreme donera, kako bi se očuvala njegova autentičnost, od debljine komada mesa do trajanja mariniranja.

Nemačka, sa druge strane, poručuje: "Dalje ruke od mesa koje se okreće".

"Zbog brojnih ljubitelja ove hrane u Nemačkoj, doner kebab bi trebalo da ostane onakav kakav se ovde konzumira“, saopštilo je nemačko Ministarstvo poljoprivrede ranije ove godine.

Kao kulturni simbol turske imigracije, doner kebab je postao neizostavni element nemačke ulične hrane, ponekad i popularniji od kobasica.

Bivši nemački ministar poljoprivrede Cem Ozdemir, i sam turskog porekla, oglasio se nakon što je EU 2024. objavila Ankarinu prijavu.

"Doner kebab je deo nemačke tradicije. Svako bi trebalo sam da odluči kako se ovde priprema i jede. Nema potrebe za regulacijom iz Ankare", poručio je u objavi na društvenim mrežama.

Turska i protivnici njene prijave, uključujući Nemačku i Austriju, nedavno su završili višemesečne bilateralne razgovore bez dogovora. Sudbina donera je sada u rukama Evropske komisije, ali vremenski rok još nije poznat.

Portparol Komisije rekao je za Euractiv da će odluka biti doneta "u odgovarajućem roku".

(EUpravo zato/Euractiv)