Politika EU u oblasti životne sredine zasniva se na:

  • načelima preventivnog delovanja (pre nego što šteta, odnosno zagađenje, nastane),
  • načelu "zagađivač plaća" (kad god je moguće, troškove zaštite životne sredine treba da snosi privatno ili fizičko lice koje ugrožava životnu sredinu, a ne društvo u celini),
  • borbi protiv narušavanja životne sredine na samom izvoru zagađenja (gde je jednostavnije i ekonomičnije ukloniti posledice zagađenja),
  • zajedničkoj odgovornosti između EU i država članica (jer je nadležnost za ovu oblast podeljena između EU i država članica); i
  • uključivanju zaštite životne sredine u druge politike EU (kao što su poljoprivreda, transport, energetika).

Propisi EU iz oblasti životne sredine su izuzetno obimni i čine približno jednu trećinu ukupnog broja propisa EU.

Ovi propisi pokrivaju oblast zaštite životne sredine horizontalno (procena uticaja na životnu sredinu, dostupnost informacija, učešće javnosti), odnosno kroz sektore: kvalitet vazduha, upravljanje otpadom, kvalitet vode, zaštita prirode, kontrola industrijskog zagađenja i upravljanje rizikom, hemikalije, klimatske promene, zaštita od buke i civilna zaštita.

Evropska komisija je 2019. godine predstavila Evropski zeleni dogovor koji predstavlja mapu puta sa aktivnostima za jačanje efikasne upotrebe resursa prelaskom na čistu, kružnu ekonomiju i zaustavljanje klimatskih promena, zaustavljanje gubitka biološke raznolikosti i smanjenja zagađenja.

Prenošenje propisa Evropske unije u nacionalni pravni sistem je samo prvi korak u procesu prilagođavanja EU standardima.

EU politika zaštite životne sredine podrazumeva i adekvatnu primenu i sprovođenje propisa - na nacionalnom, ali i lokalnom nivou.

Neophodne su značajne investicije, usled administrativnih troškova, ulaganja u infrastrukturu, kao i održavanja postrojenja.

Očekuje se da će u procesu preuzimanja EU standarda najveći trošak biti u sektoru vodâ, nakon čega slede sektori otpada i industrijskog zagađenja.

Značajan deo troškova dostizanja EU standarda finansiraće se kroz fondove EU (Nacionalni program zaštite životne sredine).

Imajući u vidu iskustva iz prethodnih proširenja EU, postoji velika verovatnoća da će Srbija u sklopu pregovora zatražiti od EU odobrenje prelaznih rokova za primenu i sprovođenje EU standarda u ovoj oblasti.

Cilj je da se u Srbiji uspostavi održiv sistem zaštite životne sredine

Na ovaj način, obezbeđuju se preduslovi za bolje zdravlje, bolji kvalitet života građana i konkurentnu privredu. Istovremeno, kroz pregovore treba obezbediti dovoljno dug prelazni period kako bi se infrastruktura i postrojenja u Srbiji prilagodili visokim EU standardima.

(M.A./EUpravo zato/Ministarstvo za evropske integracije)