Evropski savet i poslanici Evropskog parlamenta su načelno postigli dogovor o reviziji i ažuriranju lista zagađujućih materija koje utiču na površinske i podzemne vode, kao i odgovarajućih regulatornih standarda.

Ovim dogovorom se ažuriraju standardi ekološkog kvaliteta za određene zagađivače i uvode novi, čime se politika EU o vodama usklađuje sa najnovijim naučnim saznanjima.

Revizija predstavlja važan korak u očuvanju kvaliteta voda u Evropi. Jača se okvir za suzbijanje štetnih hemikalija, unapređuje se monitoring i obezbeđuje doslednost pravila sa planovima upravljanja slivovima reka.

"Time i zakonodavstvo EU o vodama ide u korak sa naukom i saznanjima o novim zagađivačima. Iznad svega, čuva se zdravlje građana EU i budućih generacija smanjenjem izloženosti štetnim hemikalijama u vodi", stoji u saopštenju Magnusa Honikea, ministra za životnu sredinu i rodnu ravnopravnost Danske.

Ažurirana lista zagađivača

U supstance koje su se našle na listi prioriteta su pesticidi, farmaceutski proizvodi, bisfenoli i perfluoroalkilne i polifluoroalkilne materije, PFAS, koje se nazivaju i "večnim hemikalijama".

Trifluorosirćetna kiselina (TFA), produkt razgradnje određenih PFAS-a, biće dodata na spisak od 24 PFAS supstanci koje se odnose na površinske vode.

Uveden je i zbirni standard pesticida za površinske vode, postavljen na 0,2 µg/l, obuhvatajući supstance već navedene kao prioritetne. Bisfenol-A je označen kao prioritetna opasna supstanca. Određene supstance koje više nisu relevantne na nivou EU, poput atrazina, uklonjene su, dok su standardi za druge pooštreni u skladu sa najnovijim naučnim savetima.

Praćenje opasnih supstanci

Dogovor institucija EU istovremeno pojačava i pojednostavljuje obaveze monitoringa i izveštavanja država članica EU.

Države članice će morati da:

  • svake treće godine izveštavaju o biološkom kvalitetu, tj. zdravlju vodenih ekosistema u površinskim vodama,
  • svake druge godine izveštavaju o hemijskom kvalitetu i površinskih i podzemnih voda, uz mogućnost dobrovoljnog godišnjeg izveštavanja,
  • na svakih šest godina dostavljaju izveštaje o ukupnom statusu vodnih tela, u skladu sa šestogodišnjim ciklusom planova upravljanja slivovima reka.

Monitoring zasnovan na efektima (EBM) biće uveden za površinske vode, čime se poboljšava sposobnost otkrivanja štetnih hemikalija i njihovih mešavina. EBM je napredan pristup u proceni kvaliteta vode, koji ne meri samo pojedinačne hemikalije, već i ukupni uticaj zagađivača na ekosisteme i organizme u vodi.

Posebno, ograničena i ciljano usmerena primena EBM biće obavezna za estrogenske supstance tokom perioda od dve godine.

Kako bi se državama članicama pomoglo u razvoju novih metoda i pračenju većeg broja prioritetnih supstanci, dogovorom je predviđena mogućnost uspostavljanja zajedničke monitoring laboratorije na nivou EU. Komisija će proceniti opcije za njeno osnivanje, finansiranje i funkcionisanje. Korišćenje ove laboratorije biće dobrovoljno i dostupno svim zainteresovanim državama članicama.

Izuzeci

Direktiva o okvirima za vode (WFD) već obavezuje države članice da spreče pogoršanje statusa vodnih tela. Do sada je ta obaveza bila opšte definisana u WFD i tokom godina razjašnjavana kroz praksu Suda pravde EU. Zakonodavci su se sada usaglasili oko slučajeva pogoršanja situacije.

plastične ambalaže na plaži kao ilustracija za zagađenje životne sredine
Foto: Shutterstock

Uvedena su dva dodatna izuzetka od pravila: jedno za kratkotrajno privremeno pogoršanje i drugo za slučajeve kada se zagađenje premešta bez povećanja ukupnog opterećenja. Primeniće se zaštitne mere, posebno u vezi sa pijaćom vodom.

Države članice imaju rok do 2039. godine da se usklade sa novim standardima, kako za površinske, tako i za podzemne vode, uz mogućnost dodatnog i strogo uslovljenog produžetka do 2045. godine. Kada je reč o supstancama sa revidiranim i strožim ekološkim standardima kvaliteta u površinskim vodama, rok za usaglašavanje je 2033.

Zadržava se rok od 20 godina za potpuno ukidanje prioritetnih opasnih supstanci, čime se obezbeđuje postepeno uklanjanje najopasnijih zagađivača.

Ovaj dogovor treba da potvrde Savet i Parlament, nakon čega će biti formalno usvojen i stupiti na snagu. Države članice moraće da prenesu direktivu u nacionalno zakonodavstvo do 21. decembra 2027.

Prema dostupnim podacima, 46% površinskih i 24% podzemnih voda u EU ne ispunjava dobre hemijske standarde, uz velike razlike među državama članicama.

Šta su večne hemikalije?

Per- i polifluoroalkil supstance (PFAS) su već duže vremena u žiži naučnog interesovanja upravo zato što su izuzetno stabilne (razlog tome je što je veza između ugljenika i fluora najjača kovalentna veza među svim organskim molekulima).

U pitanju su supstance koje se već decenijama koriste u različitim industrijama, a jedan od primera PFAS je i teflon - odnosno politetrafluoroetilen.

U Srbiji nema značajnije proizvodnje PFAS, ali zato uvozimo velike količine ovih supstanci koji se javljaju u širokoj lepezi proizvoda iz svakodnevne upotrebe: od plastike i različitih vodootpornih premaza, do odeće, preparata za čišćenje ili gašenje požara, prenela je Klima 101.

Zanimljivo je da su aerodromi zbog čestih vežbi gašenja požara u kojima su se nesmetano ispuštale velike količine pena koje sadrže PFAS postali kontaminirane lokacije i žarišta PFAS zagađenja.

Ove supstance koje su zbog svoje stabilnosti dobile nadimak "večne hemikalije", ponekad su i štetne po ljudsko zdravlje. Naime, do sada je već dokazano da pojedini molekuli iz ove grupe jedinjenja izazivaju gojaznost kod dece, imaju uticaj na metabolizam holesterola, ometaju imuni sistem u borbi protiv infekcija…

(EUpravo zato/Europa.eu)