Svake godine, krajem oktobra, moramo da pomerimo sat unazad kako bismo prešli na zimsko računanje vremena.

Iako možemo da spavamo sat vremena duže, koliko ta promena godi našem snu, organizmu i celokupnom raspoloženju?

Sudeći prema stručnjacima, ulazak u jesen je mnogo pogodniji nego prolećni umor. Ipak, može doći do promena u cirkadijalnom ritmu, hormonima i raspoloženju.

Drugačije računanje vremena utiče na naš cirkadijalni ritam - unutrašnji biološki sat tela koji u ciklusu od 24 sata reguliše san, budnost, lučenje hormona i raspoloženje.

"U svakoj ćeliji tela postoji cirkadijalni sat, ali postoji i glavni sat: grupa neurona u mozgu koja automatski prati svetlost, zoru, sumrak i mrak putem signala iz očiju. U odnosu na to kako ovaj sat funkcioniše, biće određeno koliko dobro spavamo i koliko nam je raspoloženje dobro ili loše. Zato je to toliko važno", objasnio je Timo Partonen, vanredni profesor psihijatrije na Univerzitetu u Helsinkiju.

Šta je letnje računanje vremena?

Letnje računanje vremena (Daylight Saving Time - DST) podrazumeva pomeranje časovnika unapred za jedan sat u proleće i unazad u jesen, kako bi se produžilo dnevno svetlo. Ovaj sistem primenjuje većina Evrope, Severna Amerika, delovi Afrike i Azije.

Ove godine, časovnike pomeramo unazad u noći između subote i nedelje - 26. oktobra.

Iako mnogi vole dodatni sat sna, promena ipak remeti naš unutrašnji ritam, a neki ljudi to osećaju više od drugih.

"Uopšteno govoreći, iako se mnogi žale što ranije pada mrak, jesenje pomeranje sata se obično doživljava kao manje bolno", smatra profesor Malkolm fon Šanc, hronobiolog sa Univerziteta Nortambrija.

Oni kojima jesenja promena smeta uglavnom se žale da je mrak kad završe sa poslom. Ali postoje dve stvari koje treba imati u vidu. Prvo, to jednostavno odražava gde živimo: u to doba godine nema dovoljno dnevnog svetla da bi nam i jutra i večeri bila "osunčana". To nije posledica promene sata, već geografije.

budilnik.jpg
Foto: Mondo/Bojana Zimonjić Jelisavac

Drugo, i manje očigledno - u biološkom i fiziološkom smislu, jutarnja svetlost je za nas mnogo važnija, poručuje profesor Fon Šanc za Euronews.

Partonen se složio, dodajući da je "jesenju promenu sata lakše podneti jer nam daje dodatni sat u danu. Glavni cirkadijalni sat se lakše prilagođava ovom novom rasporedu".

Ipak, upozorio je da u početku može da deluje da san donosi manje odmora nego tokom letnjih meseci.

"Postoji i rizik da ljudi ne iskoriste dodatni sat za spavanje, umesto toga, ostaju budni duže i nastavljaju da gomilaju neprospavane sate. Promena može da bude prilika da se nadoknadi odmor, ali većina ljudi to ne čini", rekao je on.

Kako pomeranje sata utiče na naše telo?

Prolećno pomeranje sata - kada gubimo jedan sat sna - povezano je sa kratkoročnim rastom saobraćajnih nesreća, gubitkom sna i srčanim udarima (jedna studija na koju se poziva Američka fondacija za srce pokazala je da se broj srčanih udara povećava za 24 odsto dan nakon prelaska na letnje računanje vremena).

Međutim, jesenja promena može da ima suptilnije efekte.

Studija iz 2025. godine, koju su sproveli Univerzitet Džon Murs u Liverpulu i Univerzitet Oksford, pokazala je da su žene češće prijavljivale povećanu zabrinutost, konfuziju i stres u danima posle promene vremena. Promene u svakodnevici dece, poput kasnijeg odlaska na spavanje ili težeg buđenja, takođe su doprineli povećanom stresu u domaćinstvima.

Druga istraživanja o zdravlju ukazuju da česte promene vremena mogu imati ozbiljnije, dugoročne rizike.

žena sedi u krevetu i drži jastuk kao ilustracija za poremećen san
Foto: Shutterstock

Nedavna analiza naučnika sa Univerziteta Stenford pokazala je da pomeranje sata može dovesti do većih stopa moždanog udara i gojaznosti. U studiji su upoređene tri politike - stalno standardno vreme, stalno letnje vreme i sadašnji sistem dvostruke promene. Zaključeno je da su sezonske promene najnepovoljnija opcija.

Američki istraživači su procenili da bi uvođenje stalnog standardnog vremena moglo da spreči oko 300.000 moždanih udara godišnje i smanji gojaznost kod 2,6 miliona ljudi.

Kako održati redovan ritam spavanja?

Održavanje doslednog ritma spavanja jedan je od najvažnijih, ali često zanemarenih, zdravstvenih faktora.

"Znamo da je to važno, i znamo da telo može da se nosi sa određenim nepravilnostima. Ali, epidemiološki podaci pokazuju da je za dugoročno zdravlje bolje smanjiti oscilacije", objasnio je fon Šanc.

On smatra da je savremena navika da se vikendom nadoknađuje san, što je poznato kao "društveni džet-leg", biološki štetno.

"Mnogi od nas ustaju rano radnim danima, a vikendom spavaju duže što praktično znači da menjamo vremensku zonu u petak i vraćamo se u ponedeljak. Taj obrazac ima iste dugoročne negativne posledice kao i česta izloženost džet-legu", rekao je on.

Studija objavljena u časopisu "Journal of Epidemiology & Community Health" pokazala je da osobe sa neredovnim ciklusima spavanja i buđenja imaju 26 odsto veći rizik od ozbiljnih kardiovaskularnih problema, kao što su srčani i moždani udari, čak i ako im san traje preporučenih 7 do 9 sati.

Da li treba da preispitamo letnje računanje vremena?

Mnogi naučnici i organizacije koje se bave spavanjem, uključujući Britansko društvo za spavanje, koje je prošle godine izdalo zvanično saopštenje o tome, zalažu se za ukidanje pomeranja časovnika dvaput godišnje i prelazak na stalno standardno vreme.

Evropska unija je 2018. godine predložila ukidanje sezonskog pomeranja sata, a iako je Evropski parlament to načelno podržao, države članice nisu uspele da se dogovore da li da usvoje stalno standardno ili stalno letnje vreme.

Za sada, kazaljke i dalje pomeramo dvaput godišnje.

Stručnjaci se slažu da sat viška koji ćemo dobiti za vikend treba da iskoristimo za odmor.

"Idite ranije na spavanje", savetuje dr Partonen.

"Ako se promena sata dešava između subote i nedelje, lezite u svoje uobičajeno vreme, ili malo ranije u subotu. Na taj način možete iskoristiti dodatni sat za odmor i smanjiti nedostatak sna", zaključio je.

Zašto uopšte pomeramo satove?

Na ideju o pomeranju kazaljki prvi je došao Džordž Vernon Hadson, entomolog sa Novog Zelanda, koji je 1895. predložio letnje pomeranje vremena za dva sata. Njegova ideja nije prihvaćena i zaboravljena je sve dok 1907. isto nije predložio Britanac Vilijam Vilet.

Vilet se za ovo zalagao sve do Prvog svetskog rata, ali kako je preminuo tokom epidemije gripa, nije dočekao da njegov predlog bude zvanično prihvaćen. Pošto je ceo svet funkcionisao po onome što danas nazivamo zimskim računanjem vremena, osnovni cilj pomeranja sata na letnje računanje bio je da se duže iskoristi dnevno svetlo.

Prva zemlja koja je pomerila kazaljke časovnika unapred bila je Nemačka, koja je u aprilu 1916. zakonski uvela letnje računanje vremena, na šta ju je podstakla ratna potreba za uštedom uglja. Potom su isto odlučile i Velika Britanija, a zatim i ostale zemlje Evrope i Sjedinjene Američke Države.

Od 2002. godine Evropska unija, kao i ostale zemlje u Evropi, odredile su da početak letnjeg računanja vremena počinje poslednje nedelje u martu i završava se poslednje nedelje u oktobru. Srbija je počela da koristi letnje računanje vremena 1983. godine. Od 1995. godine satovi su se vraćali u poslednjoj sedmici septembra i to na osnovu odluka koje je donosila Vlada, a kasnije je donet zakon kojim je letnje računanje vremena usklađeno sa onim u EU.

Danas skoro sve zemlje Evrope koriste letnje računanje vremena, osim Islanda, Belorusije, Rusije, Gruzije, Jermenije i Turske.

(EUpravo zato/Euronews)