Pripadnici Vojske Srbije postavili su i ove godine pontonski most preko Dunava i tako gradsku plažu Lido na Velikom ratnom ostrvu spojili sa zemunskim delom obale.

Pontonski most je nosivosti 20 tona, dužine 345 metara i moći će da ga koriste pešaci i vozila gradskih službi ukupne mase do 20 tona.

Od 1. jula je otvoren za građane, a za vreme korišćenja o njegovoj sigurnosti i održavanju staraće se pontoniri Rečne flotile koji su uspostavili mesto prelaska.

Vojska Srbije već godinama premošćava Dunav od zemunske obale do Velikog ratnog ostrva.

Planirano je da, ukoliko vodostaj reke bude dozvoljavao, pontonski most bude u funkciji do kraja avgusta, kada sledi njegovo rasklapanje.

Ono što je za stanovnike većeg dela Beograda Ada Ciganlija, to je za stanovnike Zemuna plaža Lido, koja se nalazi na Velikom ratnom ostrvu.

Kako je Zemun dobio kupalište?

Priča počinje u prvoj polovini 18. veka, u doba kada je potpisana Carigradska konvencija.

Tim dokumentom iz 1741. godine je regulisano pitanje koje se odnosilo na ade na Dunavu i Savi.

Tako je Veliko ratno ostrvo podeljeno na turski i austrijski deo. Turska polovina je gledala ka Beogradu, dok je austrijska polovina bila bliža Zemunu, odnosno Banatu.

Pogled na Veliko ratno ostrvo
Pogled na Veliko ratno ostrvo Foto: Shutterstock

Iako je propisano da na Velikom ratnom ostrvu ne sme ništa da se radi, niko to nije poštovao. Mnogi stanovnici Zemuna su upravo tu obrađivali zemlju, a imali su i zaklon u vidu koliba.

Zamalo da ostanemo bez Lida

Današnja plaža Lido, za koju se veruje da je naziv dobila po italijanskoj reči koja označava obalu, prvi put je uređena nakon završetka Prvog svetskog rata. Važila je za jednu od najlepših u ovom delu Evrope, pa se čak upoređivala sa rečnim plažama u Austriji.

Nakon Drugog svetskog rata nije više toliko korišćena, a postojao je i plan da se potpuno preuredi. Međutim, Dunav je i dalje nanosio velike količine peska tako da zamisao nije zaživela, pa građani i dan-danas mogu da uživaju u letnjim mesecima.

Ranije je jedino čamcem moglo da se stigne do Lida, a kada se 2000. uključila vojska, problem je rešen pontonom.

Osim uređene plaže, na Lidu postoje i spasioci, kao i dežurna medicinska služba, ali i tereni za sportske aktivnosti.

Veliko ratno ostrvo kao oaza Beograda i Zemuna

Veliko ratno ostrvo je smešteno između beogradske tvrđave i zemunskog srednjovekovnog utvrđenja. Precizni podaci koliko je staro ne postoje, ali nacrti Beograda iz 1514. godine pokazuju da je tada već postojalo.

Nastalo je prirodnim taloženjem materijala do kojeg dolazi kada voda na ušću Save u Dunav uspori, a zbog toga ova dunavska ada, površine oko dva kvadratna kilometara, i danas raste na godišnjem nivou po hektar u površini.

Prekriveno je šumom, livadama i peščanim plažama. Zbog visokog nivoa podzemnih voda rastu crne topole, vrbe, bagremac, zeleni jasen, crni glog, trska, rogoz, ševar i druge vodene biljke. Zastupljene su i vrste poput belog lokvanja i vodene paprati.

Na Velikom ratnom ostrvu zabeleženo je čak 196 vrsta ptica, a gotovo polovina njih ima status zaštićenih prirodnih retkosti. Najimpresivniji prizor svakako je veličanstveni orao belorepan, moćni vladar neba, čiji raspon krila doseže 2,5 metra.

Zabranjeno je uvođenje pasa, pravljenje buke, seča biljaka i lov.

(EUpravo zato)