Brojni narodi su vekovima izrađivali čipku, ali retko se koja toliko ističe po lepoti kao ona iz Dobrote u Kotoru.

Međutim, vremenom je sve manji broj žena vladao ovom veštinom, pa je postajala opasnost da će se to znanje u potpunosti izgubiti.

Zbog toga je pokrenut projekat "Pacijenca" koji je prošlog meseca bio jedan od dobitnika Evropskih nagrada za kulturnu baštinu koju dodeljuju Evropska komisija i organizacija Europa Nostra.

Danas je dobrotska čipka mnogo više od rukotvorine i predstavlja simbol kulturnog kontinuiteta i deo nematerijalne kulturne baštine Crne Gore. Jednu od najvrednijih zbirki, nastajalu u periodu od 16. do 20. veka, čuva Crkva Svetog Eustahija. Kolekcija ima izuzetnu umetničku, istorijsku i dokumentarnu vrednost, jer pokazuje visoki nivo umeća izrade, kao i raznovrsnost motiva, tehnika i namene čipke. Činjenica da je ovakva zbirka sačuvana upravo u crkvenom prostoru govori o snažnoj povezanosti duhovnog života zajednice i ženskog rukotvorstva. Čipka je korišćena za ukrašavanje oltara, liturgijskog tekstila i svečanih predmeta, ali je istovremeno predstavljala i deo porodične tradicije i narodne nošnje.

O dragocenosti dobrotske čipke i radu na njenom očuvanju razgovarali smo sa Ljubicom Krivokapić, kustoskinjom Muzeja Kotor.

Kako je objasnila naša sagovornica, dobrotska čipka je posebna po svojoj finoći, načinu izrade i kulturnom kontekstu u kojem je nastajala.

"Ona nije bila samo ukras, već deo svakodnevnog života i identiteta žena iz Dobrote i prepoznatljiv izraz religijskog života, svedočeći o kreativnosti i umeću generacija žena. Međutim, početkom 21. veka opstajala je uglavnom u privatnim zbirkama i crkvenim riznicama. Za razliku od savremenih mašinskih, dobrotska čipka se izrađuje ručno, šivaćom iglom i tankim, uvek belim koncem. Izrađuje se veoma precizno i sporo, uz izuzetnu pažnju prema detalju. Upravo ta tehnika zahteva veliku posvećenost i dugogodišnje učenje. Motivi su najčešće inspirisani geometrijom i arhitektonskim ornamentima, a često i prirodom i živim svetom", istakla je kustoskinja dodajući da se znanje dugo prenosilo usmeno i praktično, sa žene na ženu kroz zajednički rad i svakodnevni život.

Dobrota
Dobrota Foto: Shutterstock

Pošto je postalo jasno da je žena koji izrađuje ovu čipku sve manje, javila se potreba za pokretanjem projekta, a naziv je nastao jer sama reč "pacijenca" simbolično upućuje na strpljenje, posvećenost i vreme koje je potrebno za izradu ovog ručnog rada. Ključnu ulogu u očuvanju dobrotske čipke u periodu kada je interesovanje za ovu veštinu gotovo nestalo imala je Nadežda Nada Radović, profesorica jezika i književnosti u penziji.

"Ona je decenijama posvećeno izrađivala čipku i čuvala znanje o tehnici rada, svesna njenog kulturnog značaja i potrebe da se ono prenese budućim generacijama. Zahvaljujući njenoj inicijativi i saradnji sa OJU Muzejima Kotor, stručnjaci naše institucije osmislili su projekat 'Pacijenca', pa su tako formirane edukacije i nove generacije polaznica koje uče i dalje razvijaju ovu veštinu. Time je stvoren važan temelj za dugoročno očuvanje dobrotske čipke kao živog nematerijalnog kulturnog nasleđa.

nadežda radović govori o izradi dobrotske čipke
Nadežda Radović, čuvarka dobrotske čipke Foto: Youtube/RTV Podgorica

Ideja projekta bila je da se čipka ne posmatra samo kao predmet iz prošlosti, već kao živa veština. Fokus je stavljen na prenošenje umeća izrade, kroz uključenje zajednice, i očuvanje znanja kao nematerijalnog kulturnog blaga. U okviru projekta organizovane su radionice izrade čipke, upravo pod vođstvom poslednje priznate čuvarke ovog umeća, profesorke Nade Radović. Do 2025. godine više od 50 žena različitih generacija uspešno je završilo obuku i savladalo osnovnih tehika izrade dobrotske čipke. Nakon svakog ciklusa radionica sledile su izložbe radova", poručila je naša sagovornica za EUpravo zato.

Čipka kao način da žene izraze svoju kreativnost

"Čipka je kroz istoriju predstavljala mnogo više od dekoracije. Ona je bila znak lepote, umeća, statusa i pripadnosti određenoj kulturi. Gotovo svaki narod razvijao je sopstvene motive i tehnike, pa je čipka postajala svojevrsni 'rukopis' jedne zajednice.

Ljudi su oduvek imali potrebu da ulepšaju odeću, domove i svečane predmete, pa je u tom smislu, čipka bila spoj praktičnog rada i umetničkog izraza. Posebno je zanimljivo što su žene kroz čipku često izražavale kreativnost u vremenima kada nisu imale mnogo prostora za javno umetničko delovanje", istakla je Ljubica Krivokapić dodavši da je izrada čipke imala u mnogim evropskim zemljama imala i značajnu ekonomsku ulogu, a kvalitetan ručni rad se smatrao veoma cenjenim i luksuznim proizvodom.

Potom su organizovane javne prezentacije i izložbe na gradskim trgovima, gde je čipka prvi put predstavljena u otvorenom prostoru, kroz vertikalne instalacije i demonstracije izrade uživo.

Čipka je na taj način izašla iz zatvorenog muzejskog prostora i postala vidljiva široj publici kao deo živog kulturnog identiteta grada.

dobrotska-čipka003.jpg
Foto: Youtube/RTV Podgorica

Dobrotska čipka i projekat "Pacijenca" predstavljeni su i na međunarodnim festivalima čipke u Pagu i Lepoglavi, dok je u Kotoru osnovan Međunarodni festival čipke.

"Razvijena je i linija suvenira inspirisanih istorijskim motivima dobrotske čipke, a ovi proizvodi prepoznati su kao jedni od vodećih kulturnih suvenira na Balkanu čime projekat doprinosi i ekonomskom osnaživanju žena i i jačanju svesti o vrednosti lokalne tradicije", dodaje Krivokapić.

Dobrotska čipka ponovo postala deo kulturnog života zajednice

Kustoskinja napominje da je zahvaljujući projektu dobrotska čipka ponovo postala vidljiva i prepoznata u lokalnoj zajednici i šire, što beleže kao najveći uspeh. Ona poručuje da dobrotska čipka može imati sigurnu budućnost ukoliko se nastavi sa edukacijom, institucionalnom podrškom i uključivanjem mladih generacija.

"Danas postoji mnogo veće interesovanje za njenu istoriju, tehniku izrade i kulturni značaj, što pokazuje da je svest o vrednosti nematerijalne baštine značajno ojačala.

dobrotska-čipka002.jpg
Foto: Youtube/RTV Podgorica

Projekat je doprineo dokumentovanju znanja, organizovanju edukacija i stvaranju prostora u kojem se povezuju oni koji žele da uče i oni koji znanje poseduju. Istovremeno, čipka je kroz javne prezentacije, radionice i savremene interpretacijske modele ponovo postala deo društvenog i kulturnog života zajednice. Naravno, izazovi i dalje postoje, jer je reč o veoma zahtevnoj tehnici koja traži vreme, strpljenje i kontinuiran rad. Međutim, upravo činjenica da danas postoji nova generacija zainteresovanih polaznica daje razlog za optimizam", opisala je.


Priznanje Europa Nostre

Priznanje organizacije Europa Nostra predstavlja jedno od najznačajnijih evropskih priznanja u oblasti kulturnog nasleđa, pa samim tim ima veliki značaj i za projekat 'Pacijenca' i za dobrotsku čipku kao deo nematerijalne kulturne baštine Crne Gore, ističe naša sagovornica.

"Time se potvrđuje vrednost rada lokalne zajednice, institucija i pojedinaca koji su učestvovali u očuvanju i savremenoj interpretaciji dobrotske čipke. Posebno je važno što je prepoznat inovativan i održiv pristup zaštiti nematerijalne baštine, koji podrazumeva edukaciju, aktivno uključivanje zajednice i povezivanje tradicije sa savremenim kulturnim životom", navela je Krivokapić.

Takvo priznanje donosi veću međunarodnu vidljivost i otvara mogućnosti za nove saradnje, edukativne programe i međunarodne projekte. Istovremeno, predstavlja i podstrek da se započeti posao nastavi dugoročno i odgovorno.

Dalji koraci, kako dodaje, biće usmereni na kontinuirano prenošenje znanja, dokumentovanje tehnika izrade, razvoj prostora za radionice i interpretaciju baštine, kao i povezivanje dobrotske čipke sa kulturnim i turističkim sadržajima, uz puno poštovanje njene autentičnosti i tradicije.

(EUpravo zato)