Nakon gotovo pet decenija putovanja kroz svemir, NASA-ina letelica Voyager 1 približava se jednom od najznačajnijih simboličnih trenutaka u istoriji istraživanja kosmosa.
Prema podacima NASA, u sredu, 18. novembra, u 5.16 ujutru po istočnoameričkom vremenu, Voyager 1 trebalo bi da dostigne udaljenost od jednog svetlosnog dana od Zemlje. To znači da će se nalaziti na približno 25,9 milijardi kilometara od naše planete.
Nijedan drugi objekat koji je napravio čovek do sada nije stigao toliko daleko.
Kako bi obeležila ovaj događaj, NASA je pokrenula globalnu akciju pod nazivom "Shine Bright for Voyager's Light-Day" i pozvala ljude širom sveta da u utorak nakon zalaska sunca upale baterijske lampe, svetla na telefonima, biciklističke lampe ili druge izvore svetlosti i usmere ih ka nebu.
Ideja je da se širom planete stvori simbolični talas svetlosti posvećen jednoj od najdugovečnijih i najudaljenijih svemirskih misija u istoriji.
Šta znači kada je letelica udaljena jedan svetlosni dan?
Jedan svetlosni dan nije vremenska jedinica, već mera udaljenosti. Predstavlja rastojanje koje svetlost pređe za 24 sata, a iznosi približno 25,9 milijardi kilometara.
Za Voyager 1 to znači da će radio-signal poslat sa Zemlje putovati čitav dan do letelice. Isto toliko vremena biće potrebno da odgovor stigne nazad.
Drugim rečima, komunikacija sa sondom imaće najmanje 48 sati kašnjenja kada se uračuna put signala u oba pravca.
Ova činjenica možda najbolje pokazuje koliko je Voyager 1 daleko od naše planete. Iako se radio-talasi kreću brzinom svetlosti, čak ni oni ne mogu da premoste ogromnu udaljenost za nekoliko sekundi ili minuta.
NASA navodi da će letelica do ove granice stići nakon 49 godina, dva meseca i 11 dana putovanja.
Kako građani mogu da učestvuju u akciji NASA?
Akcija "Shine Bright for Voyager's Light-Day" osmišljena je tako da u njoj može da učestvuje svako, bez obzira na to gde se nalazi.
NASA je pripremila i poseban digitalni alat koji putem ekrana telefona ili tableta automatski emituje svetlosni signal u Morzeovom kodu. Učesnici mogu da koriste i običnu baterijsku lampu, svetlo bicikla, solarnu lampu ili drugi izvor svetlosti.
Poruka koju NASA želi da ljudi pošalju sastoji se od tri slova, VGR, što je pozivni znak misije Voyager.
U Morzeovom kodu ona izgleda ovako:
- V: tri kratka i jedan dugi svetlosni signal.
- G: dva duga i jedan kratak signal.
- R: jedan kratak, jedan dugi i ponovo jedan kratak signal.
NASA poziva učesnike da ponavljaju signal oko jednog minuta, fotografišu ili snime svoju akciju i podele je na društvenim mrežama uz označavanje zvaničnog naloga agencije @NASA.
Važno je napomenuti da je reč o simboličnoj akciji. Svetlosni signali koje ljudi budu slali sa Zemlje neće fizički stići do Voyagera 1. Njihova svrha je da povežu ljude širom sveta u obeležavanju jednog od najvećih dometa ljudske tehnologije.
Od Jupitera i Saturna do međuzvezdanog prostora
Voyager 1 lansiran je 5. septembra 1977. godine, sa prvobitnim zadatkom da istraži spoljne planete Sunčevog sistema, pre svega Jupiter i Saturn.
Tokom svoje misije napravio je niz važnih naučnih otkrića i poslao na Zemlju fotografije i podatke koji su promenili način na koji razumemo ove planete i njihove satelite.
Jedan od najpoznatijih trenutaka dogodio se 1990. godine, kada je Voyager 1, na zahtev astronoma Karla Sagana, napravio fotografiju Zemlje sa ogromne udaljenosti. Na čuvenoj slici "Bleda plava tačka" naša planeta izgleda kao sićušna svetla tačka u beskrajnom svemiru.
Nakon završetka glavnog planetarnog zadatka, sonda je nastavila put ka međuzvezdanom prostoru.
U avgustu 2012. godine prešla je heliopauzu, granicu heliosfere, ogromnog prostora ispunjenog česticama i magnetnim poljem koje potiče od Sunca, i postala prvi ljudski objekat koji je ušao u međuzvezdani prostor.
Njena bliznakinja, letelica Voyager 2, prešla je tu granicu 2018. godine.
Gotovo 50 godina rada, a misija još traje
Posebno fascinantna činjenica jeste da Voyager 1 i dalje funkcioniše uprkos tome što je lansiran pre gotovo pola veka.
Letelica nastavlja da šalje naučne podatke o prostoru izvan heliosfere, a istraživači NASA nastoje da produže njen rad uprkos sve ograničenijem izvoru energije.
Njena komunikacija sa Zemljom odvija se preko NASA-ine mreže Deep Space Network, sistema velikih radio-antena raspoređenih na tri lokacije na planeti, kako bi se omogućio kontakt sa svemirskim letelicama bez obzira na položaj Zemlje.
Zbog ogromne udaljenosti, svaki kvar predstavlja veliki izazov za inženjere. Komande se šalju satima, a odgovori se čekaju još duže, pa rešavanje tehničkih problema zahteva strpljenje i precizno planiranje.
Voyager 1 i Voyager 2 nose i čuvenu Zlatnu ploču, na kojoj se nalaze zvuci, slike i pozdravi na 55 jezika, kao svojevrsna poruka o životu na Zemlji namenjena eventualnim budućim pronalazačima.
Njihova misija tako odavno prevazilazi prvobitni naučni zadatak. One predstavljaju i simbol ljudske radoznalosti i želje da istražimo ono što se nalazi izvan granica našeg sveta.
Voyager 2 do iste granice stiže tek 2035. godine
Iako su obe letelice lansirane 1977. godine, Voyager 1 je tokom decenija putovanja stigao znatno dalje od svog blizanca.
Prema procenama NASA, Voyager 2 trebalo bi da dostigne udaljenost od jednog svetlosnog dana od Zemlje tek u novembru 2035. godine.
Do tada će Voyager 1 već decenijama biti najudaljeniji ljudski objekat od naše planete.
NASA planira da istorijski trenutak obeleži i posebnim događajem 19. novembra, kada će stručnjaci i članovi tima misije govoriti o stanju obe letelice, naučnim podacima koje prikupljaju i izazovima njihovog održavanja na tako velikoj udaljenosti.
Za sada, poziv NASA-e je jednostavan: u utorak uveče pogledajte ka nebu, upalite svetlo i simbolično se pridružite misiji koja već skoro pola veka pomera granice ljudskog istraživanja svemira.
(EUpravo zato)