Kako je na izmaku vrelo leto koje je zbog klimatskih promena bilo sušno sa dosta toplotnih talasa, sve je više požara na deponijama, koje se broje u hiljadama.

Zato je važno što su inženjeri zaštite životne sredine izabrali baš ovaj  trenutak da predstave svoju Belu knjigu o dobijanju energije iz otpada u Srbiji.

Napisali su je domaći i autori i autorke iz Austrije.

Članovi autorskog i uređivačkog tima poručuju da po opšteprihvaćenoj hijerarhiji, na sagorevanje ide isključivo onaj otpad što ne može drugačije da se upotrebi te da insineracija i reciklaža idu ruku pod ruku.

U kombinaciji sve intenzivnijih suša, visokih temperatura i stalnog rasta količine generisanog otpada, na deponijama dolazi do požara usled samozapaljenja ili drugih faktora.

Autori su istakli da je rešenje da se uspostavi sistem razdvajanja, u kojem će sav reciklabilni otpad biti upotrebljen u druge svrhe, pa da se energija proizvodi isključivo od materijala koji je preostao nakon što je cela hijerarhija ispoštovana.

Sagorevanjem odbačenog materijala mogu da se dobiju struja i toplotna energija, tačnije procesna para za industrijske potrošače te topla voda i energija potrebna za daljinsko grejanje i hlađenje. Neke vrste otpada su alternativno gorivo, na primer u cementnim pećima.

U novoj beloj knjizi su opisane raspoložive tehnologije: od sagorevanja i rekuperacije energije do zbrinjavanja i upotrebe ostataka.

Industrijska proizvodnja kontrolisanija od komunalnog otpada

Prvi korak u upravljanju otpadom mora da bude prevencija njegovog nastanka, istakao je na skupu Igor Jezdimirović, predsednik organizacije Inženjeri zaštite životne sredine.

Prema njegovim rečima, 95 odsto čini rudarski otpad, dok ni petnaest godina od donošenja Zakona o upravljanju otpadom u Srbiji, nije utvrđena količina ostalog otpada koji nastaje, kao ni njegov sastav.

„Malo je bolja situacija u industriji, zato što je industrija pod malo budnijim okom javnosti i inspekcija rigoroznije reaguje. Kod komunalnog otpada imamo neverovatnu situaciju da i posle petnaest godina imamo trećinu lokalnih samouprava koje uporno odbijaju da ispune svoju zakonsku dužnost i izveste o količinama i sastavu otpada. To znači da još uvek, kada baratamo sa podacima, baratamo sa procenama", kazao je on.

Sve više deponijskih požara

U Srbiji je 2015. prijavljeno 877 požara na deponijama i broj je iz godine u godinu pretežno išao na gore.

Pretprošle godine bilo je 1.760 poažara na deponijama, što govori da je svakog dana počelo da gori po četiri ili pet deponija.

Jezdimirović je ukazao na opasnost po ljudsko zdravlje od te vrste požara usled izloženosti zagađenom vazduhu.

U Evropskoj uniji ima 504 postrojenja za dobijanje energije iz otpada. Cilj je da se uspostavi samoodrživ sistem, a to će dovesti do povećanja troškova, rekao je Jezdimirović.

Glavna svrha komunalnih usluga je bezbedno okruženje i zdrava životna sredina, zaključio je on.

Postrojenje mora da pokrije najširi spektar zagađujućih materija

Jedna od autorki, inženjerka hemije Helga Štojber iz Austrije, kaže da je teško utvrditi čega sve ima u komunalnom i kućnom otpadu. Neki ljudi u kantu bacaju ono što tamo ne pripada, kao što su, na primer, baterije.

Ona napominje da je tako je moguće prisustvo teških metala, hlora, sumpora i dugotrajnih organskih zagađujućih supstanci (POPs), napomenula je Štojber. 

„Jedan od osnovnih principa planiranja izgradnje postrojenja za dobijanje energije iz otpada jeste da u otpadu zaista može da bude bilo čega. Postrojenje mora da bude opremljeno da sa tim izađe na kraj", kazala je ona.

Među svim granama privrede u EU, propisi za otpad su najstroži, istakla je Štojber:

"Dozvoljene količine emisija su najniže, a spisak zagađujućih materija koje moraju da se mere je najduži".

U Austriji je 1984. bilo registrovano 1.800 deponija uključujući one ilegalne, a po poslednjim podacima ih je ostalo samo 62! Na svim deponijama se kontroliše dovezeni materijal, deponijski gas se prikuplja, a ocedak se prečišćava.

Prema obavezama iz Direktive o deponijama u EU, usvojenoj 1999 i izmenjenoj 2018, na deponijama će moći da završava samo deset odsto komunalnog otpada.

To znači da bi Srbija do priključenja morala da usvoji ove propise, kao i sve ostale.

Požar u Vinči 

2021. je jedan od požara na deponiji u Vinči trajao sedam dana.

Recenzent bele knjige Aleksandar Jovović istakao je da je procenjeno da je tada ispuštena količina dioksina i furana bila bar jednaka onoj za ukupno dva i po meseca bombardovanja 1999. godine u celoj zemlji.

Gašenje požara na deponiji
MONDO/Uroš Arsić Gašenje požara na deponiji

Sve to padne u blizini deponije, za razliku od sumpor-dioksida, koji se raznese i po više hiljada kilometara daleko, a dioksini i furani ulaze u lanac ishrane, rekao je Jovović.

Drugi recenzent Dejan Radić, podsetio je da je cementna industrija u Srbiji prva prepoznala značaj otpada kao sirovine za proizvodnju energije.

Kompanija Elixir će u Prahovu izgraditi prvu energanu u zemlji za spaljivanje opasnog i neopasnog industrijskog otpada u zemlji, kazao je.

Beo čista energija je pre dva meseca u Vinči pustila u redovan rad svoje postrojenje za dobijanje toplotne i električne energije (CHP) iz komunalnog otpada, što je prvo te vrste na Zapadnom Balkanu..

Kontrolisano spaljivanje 

Toplotna moć čvrstog komunalnog otpada jednaka je toplotnoj moći lignita, naveli su autori, a toplotna moć otpadne plastike i otpadnog ulja dostiže vrednosti koje su karakteristične za kameni ugalj i mazut.

Oni tvrde da postrojenja koja su specijalno projektovana, strogo kontrolisana i opremljena svim potrebnim merama za zaštitu životne sredine omogućavaju da se energija iz otpada iskoristi bez štetnih posledica na zdravlje ljudi i životnu sredinu.

Ova tehnologija nije bez kontroverzi.

U Slovačkoj i Holandiji su otkriveni visoki nivoi POPs-ova u hrani i životnoj sredini u blizini spalionica, a takvi efekti su naznačeni i u ovoj beloj knjizi.

Razvoj tehnologije za kontrolu dioksina i zagađenja i uvođenje strožih standarda za emisije i ciljanih propisa značajno su smanjili nivo dioksina iz insineratora u poređenju sa nivoima iz devedesetih godina prošlog veka, napomenule su autorke i autori.

O otrovanosti područja oko više hiljada požara na deponijama u Srbiji, koji su se dogodili poslednjih par decenija, još nema podataka.

Nedostaju i studije o eventualnoj povezanosti morbiditeta i mortaliteta od specifičnih neoplazmi sa životom u blizini deponija, sa fokusom na one kod kojih su često detektovana izbijanja požara, takođe se navodi. Stanovništvo oko deponija izloženo je zagađujućim materijama iz ambijentalnog vazduha, vode i hrane.

Sledeća prezentacija je zakazana za 17. septembar u Novom Sadu, a krajem meseca treba da bude predstavljena i u Negotinu.

(M.A./EUpravo zato/balkangreenenergynews.com)