Hrvatski radnici u proseku rade 34,3 sata nedeljno i akumuliraju 1.837 sati godišnje, stavljajući zemlju uz rame drugim vrednim nacijama kao što su Grčka, Izrael i Južna Koreja.
Na vrhu globalne liste su Meksiko (42,7 sati), Kostarika (41,3) i Čile (37,5), a Hrvatska im se pridružuje u osporavanju stereotipa o kraćim evropskim radnim nedeljama.
Podaci Eurostata to dodatno potvrđuju i ukazuju na to da je prosečna radna nedelja u Hrvatskoj od 39,8 sati znatno veća od proseka zemalja Evropske unije.
Metodologija OECD-a uključuje puno radno vreme, skraćeno radno vreme, plaćeni i neplaćeni prekovremeni rad i dodatne poslove, dajući sveobuhvatnu sliku stvarnih radnih sati po pojedincu.
Ovi nalazi naglašavaju poziciju Hrvatske kao nacije u kojoj posvećenost poslu igra glavnu ulogu u njenom ekonomskom pejzažu.
U Hrvatskoj se godišnje radi 1837 sati
Prosečni radnik u Hrvatskoj godišnje na poslu provede 1837 sati. Prosek OECD-a, organizacije koja okuplja najbogatije države na svetu, iznosi 1742 sata godišnje. U Hrvatskoj se godišnje radi skoro 12 dana više.
Među svim državama članicama OECD-a i kandidatima za članstvo, najviše se godišnje radi u Kolumbiji (2297 h), Peruu (2252 h), Meksiku (2207 h) i Kostariki (2171 h). Ali te zemlje su siromašnije od Hrvatske, radnici su manje produktivni, pa nije neuobičajeno da više rade.
Iako su radnici u njima produktivniji mereno BDP-om po stanovniku, od Hrvatske se više radi u Kanadi (1865 h), Južnoj Koreji (1872 h) i Izraelu (1880 h).
Okvirno pravilo je da se u bogatijim državama manje radi, pa godišnje najmanje sati odrade radnici u Nemačkoj (1343 h), Danskoj (1380 h) i Holandiji (1413 h).
Prosečni radnik u tim zemljama radi čak 53 dana manje nego u Hrvatskoj. Od 2010. se manje radi u svim državama osim Ujedinjenog Kraljevstva. Tako je prosečni radnik u Hrvatskoj "izgubio" 105 sati rada ili 13 radnih dana.
Siromašni mnogo više rade nego bogati
Važi mišljenje je da su bogate države razvijenije zbog toga što u njima ljudi više rade. Međutim, to nije istina. Iako postoje izuzeci, tj. bogate države sa visokim prosečnim brojem godišnjih radnih sati, pravilo je da siromašni mnogo više rade nego bogati.
To otkrivaju podaci OECD-a, a na svetskom nivou su razlike još veće.
U siromašnim državama Afrike i Azije se radi preko 2000 sati godišnje, neretko i preko 2200. S druge strane, prosečni radnik u SAD-u radi oko 1800 sati godišnje, a u najrazvijenijim državama zapadne Evrope manje od 1600 sati.
Okvirno, najsiromašniji i nerazvijeni rade preko 2200 sati godišnje, srednje razvijeni između 1900 i 2200 sati, a razvijeni manje od 1800 sati godišnje. Postoje izuzeci, kao Singapur i Kina sa ukupno oko 2000 sati godišnje, ali to ne negira činjenicu da globalno gledajući - siromašni duže rade od bogatih.
U Hrvatskoj se pauza broji u radne sate i plaćena je, toga nema nigde u svetu
Godišnji broj radnih sati bi trebao biti oko 2080, što je zbir 8 radnih sati dnevno i 5 dana rada nedeljno u godini. Zemlje imaju različite zakone o radu, praznike i kolektivne ugovore, pa se u stvarnosti trajanje godišnjeg rada jako razlikuje.
Ove godine je u Hrvatskoj 251 radni dan i 11 neradnih dana. Prema tome, zaposleni u Hrvatskoj može da radi maksimalno 2008 sati kroz godinu. U praksi je situacija drugačija jer se rade prekovremeni, neki ljudi rade na pola radnog vremena, štrajkuje se, postoje porodiljska i trudnička odsustva, bolovanja i slično.
Stvarno odrađeni sati uključuju redovne sate radnika s punim i nepunim radnim vremenom, plaćeni i neplaćeni prekovremeni rad i sate odrađene na dodatnim poslovima. Isključeni su radni sati u kojima se ne radi zbog državnih praznika, godišnjeg plaćenog odsustva, bolesti, povrede i privremene nesposobnosti, porodiljskog odsustva, roditeljskog odsustva, školovanja ili osposobljavanja, neradni dani iz tehničkih ili ekonomskih razloga, štrajka i lošeg vremena.
Zbog razlika u zakonodavstvu, poslovnoj praksi, kulturi, praznicima i slično, podaci o radnim satima nisu sasvim usporedivi među državama. Ipak, načelno se mogu utvrditi neke zakonitosti koje vrede na svetskom nivou.
Zbog toga je broj godišnjih radnih sati u Hrvatskoj možda realno manji nego što prikazuju podaci OECD-a.
Naime, u Hrvatskoj se pola sata dnevnog odmora ubraja u radno vreme i plaća, što je svetska specifičnost zakonodavstva Hrvatske (uz Sloveniju). To znači da se u stvarnosti u Hrvatskoj provede 125 sati manje u radu, čime ona pada na manje od proseka OECD-a.
Ljudi sve manje rade
Najsigurnije je posmatrati kako se kretao broj godišnjih radnih sati u nekoj državi zadnjih decenija. U svim državama sveta sve se manje radi iz decenije u deceniju, a sredinom 50-ih godina prošlog veka se radilo i po nekoliko stotina sati godišnje više.
Početkom 20. veka se u većini država za koje postoje podaci radilo i preko 3000 sati godišnje, koliko danas ne radi ni najveća svetska sirotinja. 1950-ih se u Francuskoj radilo preko 2300 sati godišnje. OECD nema podatke za Nemačku i Veliku Britaniju, ali prema ostalim izvorima se i u Velikoj Britaniji radilo kao u Francuskoj, a u jemačkoj i preko 2400 sati.
Još 1970. se u Francuskoj, Nemačkoj i Sjedinjenim Državama radilo preko 1900 sati, koliko se danas radi u srednje razvijenim državama. Decenijama je prosečni broj radnih sati godišnje padao u skoro svim državama, da bi do danas pao ispod 1550 sati u svim državama zapadne Evrope, a na 1800 u Sjedinjenim Državama.
(M.A./EUpravo zato/connectingregion/index.hr)
