Epilepsija nije jedna, već skup različitih stanja kojima je zajednička sklonost ka ponavljanju napada. Mejo Klinika objašnjava da se epilepsija postavlja kao dijagnoza tek kada osoba doživi najmanje dva napada koji nisu izazvani, jer jedan napad (sam po sebi) ne mora nužno da znači poremećaj. 

U srži epilepsije leži "električna oluja" u mozgu: neuroni (ćelije koje prenose signale) ponekad se istovremeno i nekontrolisano aktiviraju, i u tom procesu dolazi do poremećaja normalnog funkcionisanja mozga. Ovo može da rezultira raznovrsnim stanjima, od kratkih perioda odsutnosti i gledanja u prazno do snažnih grčeva i gubitka svesti. 

Neurološke analize_2145585773.jpg
Foto: Shutterstock

Vodeći centri za epilepsiju u svetu, koriste najsavremenije tehnologije u dijagnostici, uključujući video EEG praćenje, magnetoencefalografiju (MEG) i fMRI, kako bi precizno locirali region mozga iz kog potiču napadi, što je ključno za efikasno lečenje, pa čak i hiruršku intervenciju kod odabranih pacijenata. 

Tretmani za osobe koje boluju od epilepsije danas su raznovrsni i personalizovani. Antiepileptički lekovi pomažu većini ljudi da bolje konrolišu napade, dok se kod jednog dela pacijenata preporučuju specijalizovani planovi koji uključuju i implantabilne stimulacione uređaje ili hirurške zahvate, posebno kada napadi ne reaguju na standardnu terapiju. 

Stati na put stigmi

Naučnici širom sveta svakodnevno rade na brojnim istraživanjima i kliničkim studijama, ne samo kako bi poboljšali kontrolu nad napadima, već i kako bi razotkrili dublje uzroke epilepsije i predvideli kako bolest napreduje. 

Epilepsija nije virus, nije mentalna bolest i ne znači da neko ne može da živi ispunjen i aktivan život. Uz pravovremenu dijagnozu, individualizovan plan lečenja i podršku zajednice, mnogi ljudi sa epilepsijom imaju kontrolu nad napadima i kvalitetan život. 

Međunarodni dan epilepsije je više od datuma, on je globalni poziv na edukaciju, uklanjanje stigme i promociju dostupne, moderne zdravstvene zaštite za sve koji žive sa ovom bolešću. 

Prevencija počinje pre prvog napada, kontrolom faktora rizika poput povreda glave, infekcija centralnog nervnog sistema i nelečenih metaboličkih poremećaja. Nastavlja se kroz dosledno uzimanje terapije, izbegavanje poznatih okidača poput nedostatka sna, stresa i alkohola kod osetljivih osoba, ali i redovne kontrole kod doktora.

(EUpravo zato/Mejo klinika/ Klivlend klinika)