Poglavlje 25 koje se odnosi na nauku i istraživanje, deo je Klastera 3 koje objedinjuje ona poglavlja koja se tiču konkurentnost i inkluzivnog rasta.

Nauka, istraživanje i inovacije predstavljaju ključne stubove razvoja Evropske unije (EU). U okviru pravnih tekovina EU u oblasti nauke i istraživanja, važno je znati da ne postoji obaveza da se pravila Evropske unije direktno prenesu u nacionalne zakone (ovo se stručno naziva transpozicija). Umesto toga, fokus je na tome da zemlje koje žele da postanu članice EU stvore uslove koji će im omogućiti aktivno i ravnopravno učešće u programima EU za istraživanje i inovacije.

Šta se očekuje od zemalja kandidata?

Za uspešno uključivanje u evropske istraživačke programe i Evropski istraživački prostor (European Research Area – ERA), potrebni su:

  • Dobri administrativni kapaciteti – efikasne institucije koje mogu da podrže sprovođenje istraživačkih projekata.
  • Izvrsnost u nauci – visok kvalitet naučnih i istraživačkih institucija, kadra i rezultata.
  • Međunarodna saradnja – spremnost na partnerstva sa institucijama iz zemalja članica EU i širom sveta.

Ciljevi istraživačke politike Evropske unije

Evropska unija ulaže značajne resurse u jačanje naučnih i tehnoloških temelja evropskog društva. Kroz istraživačku politiku želi se postići sledeće:

  • Kreiranje Evropskog istraživačkog prostora (ERA) u kojem se naučnici, znanja i tehnologije slobodno kreću.
  • Povećanje konkurentnosti evropske privrede, uz oslanjanje na istraživanje i inovacije.
  • Podsticanje interdisciplinarnih i transnacionalnih istraživačkih aktivnosti koje se često sprovode u okviru šireg konteksta drugih politika EU, kao što su klimatske promene, digitalizacija ili zdravlje.

Okvirni programi EU za nauku i istraživanje

Zemlje kandidati za članstvo u EU treba da aktivno učestvuju u okvirnim programima za istraživanje, kao što je na primer Horizon Europe. Ovi programi omogućavaju:

  • Učešće domaćih istraživača u međunarodnim projektima.
  • Pristup evropskim fondovima za finansiranje nauke.
  • Razmenu znanja, iskustava i tehnologija sa partnerima iz EU.

Šta zemlje dobijaju ulaskom u EU istraživački sistem?

Pristupanjem naučnom sistemu Evropske unije, državama članicama se pruža mogućnost punopravnog i ravnopravnog učešća u svim EU programima za nauku i inovacije. To konkretno znači:

  • Veće finansijske mogućnosti za razvoj nauke i istraživanja.
  • Uključivanje nacionalnih naučnika u velike međunarodne istraživačke timove.
  • Jačanje kapaciteta za stvaranje inovacija koje mogu doprineti razvoju privrede i društva.

Zašto je sve ovo važno?

Zajednički programi nauke, istraživanja i inovacija imaju direktan uticaj na:

  • Napredak evropskih zemalja u oblasti tehnologije, zdravstva, zaštite životne sredine i mnogih drugih oblasti.
  • Poboljšanje kvaliteta života građana.
  • Veću globalnu konkurentnost Evropske unije kroz znanje, inovacije i povezivanje naučnih potencijala.

(M.A./EUpravo zato/MEI)