Evropa se zagreva brže od bilo kog drugog kontinenta, a ljudi iz najugroženijih grupa najviše trpe posledice klimatskih promena.

Novi izveštaj Evropske agencije za životnu sredinu (EEA) pokazuje da, iako su najugroženiji nesrazmerno pogođeni, često se zanemaruju u planiranju, a naročito u sprovođenju mera za prilagođavanje klimatskim promenama.

Ističe se da 19 odsto stanovništva EU ne može adekvatno da hladi domaćinstvo tokom leta. Manje od polovine populacije ima pristup zelenoj površini na manje od 300 metara od kuće. Zelene površine su generalno manje dostupne domaćinstvima sa nižim primanjima. Svake godine 34 odsto ljudi nema adekvatan pristup pijaćoj vodi, a taj problem najviše imaju siromašni građani, Romi i oni koji žive u zabačenim oblastima.

Izveštaj "Društvena pravednost u pripremama za klimatske promene: kako pravedna otpornost može da koristi zajednicama širom Evrope" ističe da, iako EU i njene države članice sve više prepoznaju pravdu kao ključni princip prilagođavanja promenama klime, u praksi je njena primena i dalje ograničena.

Ukoliko nema inkluzivnog delovanja, dolazi do kontraefekta i mere mogu nenamerno da prodube već dovoljno velike nejednakosti.

Dokument razmatra prilagođavanje klimatskim promenama u četiri ključna sistema: okruženje, poljoprivreda i ishrana, voda i transport, a glavno pitanje je kako se otpornost na pravedan način može integrisati u svaki od njih.

Ugrožene grupe suočene sa većim klimatskim rizicima

Od toplotnih talasa i poplava do suša i rasta cena, posledice klimatskih promena ne pogađaju ravnomerno celo društvo:

  • Domaćinstva sa niskim prihodima - ljudi često žive u nekvalitetnim domovima sa slabom zaštitom od toplote ili oluja
  • Deca su više na udaru vrućina i zagađenja, posebno u područjima sa malo zelenih površina
  • Osobe sa invaliditetom imaju više problema u evakuaciji i oporavku tokom vanrednih klimatskih situacija
  • Radnici na otvorenom (često migranti), naročito u poljoprivredi i transportu, izloženi su ekstremnim vremenskim uslovima
  • Grupe sa niskim prihodima teže mogu da priušte mere prilagođavanja, poput osiguranja, i najteže su pogođene rastom cena hrane i komunalija
  • Etničke manjine i autohtoni narodi, poput Roma ili naroda Sami, često se suočavaju sa sistemskim preprekama u učestvovanju u planiranju i dobijanju podrške

Izveštaj EEA ukazuje da su nepovoljni načini na koji se pravednost integriše u politike i mere prilagođavanja na evropskom, nacionalnom i lokalnom nivou:

  • Većina planova identifikuje ko je u riziku, ali retko koji procenjuje ko ima koristi od mera prilagođavanja
  • Samo 4 odsto lokalnih planova za prilagođavanje uključuje ranjive grupe u proces planiranja
  • Samo 3 odsto eksplicitno uključuje ciljeve koji se odnose na pravičnost
  • Nedostaju dosledni podaci i mehanizmi finansiranja koji bi podržali pravično prilagođavanje na svim nivoima upravljanja.

Zbog toga se daju konkretne preporuke za donosioce politika na nivou EU, nacionalnih vlada i lokalnih zajednica.

Na nivou EU: Treba definisati pravičnu otpornost i pratiti njenu implementaciju, obezbediti sredstva i integrisati pravdu u predstojeći Evropski plan za prilagođavanje klimi za 2026.

Na nacionalnom nivou: Uključiti pravdu u sve politike prilagođavanja i povezane politike, obezbediti pristup ranjivim grupama

Na lokalnom nivou: Uključiti marginalizovane zajednice u rane faze planiranja, prilagoditi mere specifičnim grupama i potrebama.

(EUpravo zato/EEA)