Savet ministara koji je ovaj zakonski predlog inicijalno odobrio u oktobru prošle godine, prenosi ovlašćenja na vladu da sveobuhvatno reguliše uvođenje "održive" nuklearne energije u okviru evropske politike dekarbonizacije do 2050. godine i ciljeva energetske bezbednosti.
Zakon sada ide na glasanje u Senat, a vlada očekuje konačno usvajanje u narednim danima. Nakon stupanja zakona na snagu, izvršne zakonske uredbe moraju biti usvojene u roku od 12 meseci.
Inače, vladin mandat uključuje razvoj Nacionalnog programa za održivu nuklearnu energiju, osnivanje nezavisne Agencije za nuklearnu bezbednost, jačanje naučnih i industrijskih istraživanja, razvoj novih stručnih veština, kao i sprovođenje informativnih kampanja za podizanje svesti javnosti.
Tri decenije antinuklearnih politika
Italija je od početka 1960-ih godina upravljala sa ukupno četiri nuklearne elektrane, ali su nakon katastrofe u Černobilju 1986. godine, građani na referendumu odlučili da zatvore posledna dva operativna pogona. Prvi pokušaj obnove imali su 2011. godine, kada je nakon još jedne havarije, ovog puta u Fukušimi, italijanskavlada proglasila moratorijum od najmanje godinu dana na izgradnju novih elektrana.
Promena javnog mnjenja
Nakon referenduma 2011. godine i novog odlaganja otvaranja, usledio je preokret italijanske javnosti. U maju 2023. godine, parlament je usvojio predlog kojim se vlada poziva da razmotri uključivanje nuklearne energije u nacionalni energetski miks, a u septembru iste godine održan je prvi sastanak Nacionalne platforme za održivu nuklearnu energiju, tela koje je vlada osnovala sa ciljem da definiše vremenski okvir za potencijalni povratak nuklearnom programu i identifikuje ekonomske prilike za domaći industrijski lanac koji već posluje u ovom sektoru na globalnom tržištu.
(EUpravo zato/eKapija)