U evropskim rekama su detektovane velike količine glifosata, herbicida koji se koristi za suzbijanje jednogodišnjih i višegodišnjih korova, a dugo se pretpostavljalo da potiče iz preparata koji se koriste u poljoprivredi.

Kako bi utvrdio način na koji glifosat završava u rekama, istraživački tim sa Univerziteta u Tibingenu u Nemačkoj sproveo je veliku metaanalizu podataka nadležnih tela za zaštitu voda u Nemačkoj, Francuskoj, Italiji, Švedskoj, Luksemburgu, Velikoj Britaniji, Holandiji i Sjedinjenim Američkim Državama.

Polazna tačka za istraživanje bilo je zapažanje da je koncentracija glifosata u evropskim rekama visoka leti i niska zimi.

Da je poljoprivreda glavni izvor, onda bi najviše koncentracije bile zabeležene kada je primena herbicida najintenzivnija - u proleće i jesen i nakon padavina.

Podaci su pokazali da glifosata ima u svim ispitivanim prečišćivačima otpadnih voda u Evropi i da mu je koncentracija bila konstantna tokom cele godine.

Početna naučna hipoteza u studiji bila je da se u mulju u tim postrojenjima neki aminopolifosfonati iz deterdženata za pranje rublja pretvaraju u glifosat, a inicijalna laboratorijska ispitivanja su to i potvrdila.

Autori su zaključili da zbog ovog fenomena primena strategija za smanjivanje upotrebe herbicida u Evropi ne dovodi do pada zagađenosti glifosatom.

Naučnici poručuju da vlasti moraju vide kako će dalje da ispituju vodotokove te kako da ograniče korišćenje aminopolifosfonata ili poboljšaju stopu njihove eliminacije pri tretmanu otpadnih voda.

Situacija u SAD je drugačija u odnosu na EU.

Obrasci promena koncentracije glifosata u vodi američkih reka povezani su sa korišćenjem herbicida u poljoprivredi. Za razliku od Evrope, aminopolifosfonati se tamo jedva koriste u deterdžentima za pranje veša.

Glifosat - za ili protiv?

Glifosat je već neko vreme predmet rasprave zbog svoje štetnosti po zdravlje ljudi i životne sredine. 

Herbicidi na bazi glifosata mogu da promene genetski materijal i utiču na nervni sistem životinja i ljudi, pokazala je studija španskih naučnika, dok su tragovi glifosata pronađeni u ljudskom urinu i majčinom mleku.

Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) je 2017. godine klasifikovala glifosat kao „verovatno kancerogen" za ljude, ali se nacionalna tela odgovorna za odobravanje glifosata oslanjaju gotovo isključivo na istraživanja proizvođača pesticida.

Ove studije nisu javne, nisu nezavisno verifikovane, a naučnici ih kritikuju, tvrde nevladine organizacije koje se zalažu za zabranu pesticida.

Krajem prošle godine Evropska komisija je odobrila korišćenje ovog pesticida u narednih deset godina, što je izazvalo negodovanje evropskih nevladinih organizacija.

Izvršna vlast EU odbila je zahtev grupe Pesticide Action Network (PAN) Europe i pet drugih nevladinih organizacija za internu reviziju odluke o produžavanju upotrebe ovog herbicida, nakon čega su one najavile žalbu Opštem sudu EU.

Nakon ponovnog odobrenja glifosata na nivou EU, države članice dobile su 15 meseci da odluče da li će dozvoliti nastavak prodaje proizvoda koji ga sadrže, a PAN Europe je pozvao nacionalne vlade da ga zabrane ili da mu ograniče upotrebu.

(M.A./EUpravo zato/balkangreenenergynews.com)