Dok su dinosaurusi zauvek ostali zarobljeni u kamenu i na filmu, neke druge izumrle vrste, možda još nisu rekle poslednju reč. Iz američke biotehnološke kompanije Colossal Biosciences stigle su vesti koje zvuče kao scena iz naučne fantastike: iz veštačkih jaja izlegli su se zdravi pilići.
Za naučnike širom sveta, međutim, ovo nije samo neobičan eksperiment, već prvi mogući korak ka "oživljavanju" ptica poput dodoa i džinovske moe.
Pitanje veštačkog jajeta
Godinama je najveći problem u "oživljavanju" izumrlih ptica u svetu očuvanja prirode i biodiverziteta bio upravo jaje.
Kod sisara, embrion može da raste u materici srodne vrste, ali kod ptica je sve daleko komplikovanije: embrion se razvija unutar ljuske, u savršeno izbalansiranom mikrosvetu. Priroda je taj sistem usavršavala milionima godina, a naučnici decenijama nisu uspevali u pokušajima.
Zato je novi eksperiment izazvao pažnju celog sveta. Colossal je kako izveštavaju iz laboratorije govore, napravio providnu, 3D-štampanu "veštačku ljusku" sa silikonskom membranom koja uspešno imitira prirodnu razmenu gasova poput onih u pravom jajetu.
Dalje, embrioni pilića premešteni su iz običnih jaja u ovaj inkubator, gde su nastavili da se razvijaju sve do izleganja. Konačan rezultat je 26 zdravih pilića.
Na prvi pogled, to možda ne deluje revolucionarno. Pilići nisu dodo, niti moa. Ali ako naučnici mogu da stvore stabilno okruženje za razvoj ptičjeg embriona van prirodne ljuske, u tom slučaju nisu zavisni od živih "surogat” ptica.
Priča o moi i kontroverza i "veštačkom jajetu"
Posebno je zanimljiva priča o moi, ogromnoj ptici i sastavnom delu divljih pejzaža Novog Zelanda. Dostizale su skoro 3,5 metra visine, a jaja su bila ogromna, višestruko veća od kokošjih.
Naučnici smatraju da nijedna današnja ptica ne bi mogla prirodno da snese takvo jaje.
Upravo zato spomenuta biotehnološka kompanija razvija veštački sistem inkubacije koji bi u budućnosti mogao da omogući razvoj embriona džinovskih izumrlih ptica bez potrebe za živim domaćinom.
Ipak, između izleglog pileta i "povratka" dodoa nalazi se ogroman jaz. Brojni naučnici upozoravaju da kompanija još nije objavila recenzirane naučne radove niti kompletne podatke, stoga se postavlja pitanje da li je u pitanju pravo "veštačko jaje", a ne sofisticirana veštačka ljuska u kojoj su ključni biološki procesi i dalje zavisni od živih ptica.
Postavlja se i dublje pitanje: čak i ako jednog dana bude bilo moguće da se stvori životinja genetski veoma sličnu izumrloj vrsti, da li će to zaista biti ista životinja? Ili samo moderna interpretacija prošlosti, stvorena ljudskom rukom?
Reakcije na internetu su podeljene, od oduševljenja i poređenja sa "Parkom iz doba jure", do zabrinutosti zbog etike, klimatskih promena i sudbine vrsta koje danas izumiru pred našim očima. Možda je pravo pitanje: da li može da spreči nestanak 1.300 vrsta ptica (1 od 8 na svetu), koliko se trenutno nalazi pred izumiranjem?
(EUpravo zato/Colossal)