Kada neko spomene kolektivni godišnji odmor, najčešće pomislimo na radnike pekara, prodavnica i pojedinih firmi, ali se retko kad događa da ceo grad opusti zbog toga.
Tokom posete Zapadnoj Flandriji u Belgiji, imali smo priliku da vidimo kako izgleda kada većina vlasnika zatvori svoje lokale u prve tri nedelje avgusta. Ima i onih koji mnogo duže ne rade.
Ukoliko biste u tom periodu posetili manja mesta, poput Tilta, ulice bi bile potpuno prazne, možda čak i sablasne. Veći marketi ostaju otvoreni, ali najkasnije do 19 časova. Uveče rade samo pojedini lokali, poput kioska koji prodaju pića, cigarete ili sladoled, a obično ih drže imigranti. Čak su i automati gde obično možete da kupite piće, grickalice, pa i parče torte, prazni. Ničeg nema.
Kafići ne rade, kao ni butici, frizerski saloni, knjižare ili prodavnice bele tehnike. Tilt izgleda potpuno napušteno, kao London na početku filma "28 dana kasnije", i taman kada se budete zapitali gde su svi nestali, shvatićete da se radi o godišnjim odmorima.
Slično je i u Briselu, samom centru Evropske unije, gde mnoge međunarodne organizacije, posebno institucije EU, uopšte ne rade i čitav taj kvart liči na napušteni grad.
Gde su li otišli svi ti ljudi?
Zanimljivo, ako se uputite na belgijsku obalu, recimo grad De Pan koji se nalazi tik uz francusku granicu, naći ćete se u neverovatnoj gužvi.
I tada sve postaje jasnije - Belgijanci možda jesu na (kolektivnom) godišnjem odmoru, ali ko nije otišao u inostranstvo, definitivno je na obali Severnog mora.
Dok je jedan deo zemlje izuzetno pust, priobalni gradovi vrve od turista. Govori se holandski ili francuski, kafići i restorani su puni kao i šetališta. Ukoliko se organizuje i neki vašar, posetioci će morati da se guraju kako bi kupili neku igračku, keksiće, dobro poznate vafle ili neki komad odeće. Pošto postoji tramvaj kojim se može obići cela obala Belgije od francuske do holandske granice, tačnije od De Pana do Knokea, boravak na moru je nikad lakši.
Naravno, veći gradovi poput Briža, Genta ili Antverpena, čista su suprotnost i tamo možete videti veliki broj turista iz svih krajeva sveta.
Kako funkcioniše kolektivni godišnji odmor u Belgiji?
Slično kao i u Srbiji, ne postoji zakonska obaveza koja svim poslodavcima propisuje kolektivne godišnje odmore već se sve svodi na pojedinačne sektore i dogovore između šefova i zaposlenih. Kolektivni odmor se obični koristi tokom mirnijih perioda godine, poput Božića i Nove godine ili letnjih meseci.
Prema belgijskim pravilima, prvo o tome odlučuju sektori, a poslodavac je u obavezi da poštuje te datume. Služba za zapošljavanje, rad i socijalni dijalog mora da bude obaveštena o odluci najkasnije do 31. decembra za iduću godinu.
Klasičan primer kolektivnog odmora je građevinski sektor. Iako je to zapravo preporuka udruženja poslodavaca i zaposlenih, i nema zakonske obaveze da se firme pridržavaju predloženih datuma, u praksi većina radnika u isto vreme odlazi na odmor.
Ako kolektivni odmor nije određen na nivou sektora, poslodavac ga može uvesti i sam, pod uslovom da ispoštuje formalnosti.
Ukoliko je neophodno angažovati deo zaposlenih tokom kolektivnog godišnjeg odmora zbog vanrednih okolnosti, potrebna je njihova izričita saglasnost, najbolje u pisanom obliku da bi se izbegli potencijalni problemi prilikom inspekcije.
Inače, radnici sa punim radnim vremenom u Belgiji obično imaju pravo na 4 nedelje godišnjeg odmora, a ta brojka se može razlikovati za druge radnike, pripravnike, umetnike i državne službenike.
Kolektivni odmori porodicama mogu da olakšaju usklađivanje sa letnjim raspustima, a poslodavci imaju koristi od pojednostavljene birokratije. Međutim, dosta se govori i o manama ovakvog sistema. Zaposleni ne može sam da izabere kada će odmarati, a pitanje je i na koji način se to ekonomski održava na poslovanje.
(EUpravo zato)