Na poljoprivrednom imanju Gordane Glišić iz sela Šume opštine Topola i ovog decembra tražio se kilogram više zrelih, ko krv crvenih, sočnih jagoda. Iz tog razloga je svoje jagode u plastenicima podignutim na pola hektara dobro ušuškala čim su počeli prvi jutarnji mrazevi kako bi mušterije njihovim plodovima, ukoliko ne dođe do većeg minusa, mogle da se slade i za novogodišnje praznike. Ova godina je iako je bila sušna, prema njenim rečima, pogodovala proizvodnji. Zadovoljna je postignutim prinosom, ali i kvalitetom polodova na opšte zadovoljstvo njenih standardnih mušterija.

"To smo ostvarili uz neprekidno dvomesečno zalivanje", kaže Gordana, ističući da to ne bi mogli bez arteškog bunara koji poseduju.

Dok nisu realizovali ovu investiciju Glišići su svoje jagode zalivali vodom koju su zahvatali u reci i dovozili do zasada.

U poslu dve decenije

Ova porodica se jagodama bavi punih dvadeset godina. Iako je bilo teških godina nikada im nije palo na pamet da odustanu jer su želeli da se ostvare u njemu.

U početku su jagode uzgajali na otvorenom i to na površini od nekoliko hektara. Međutim, kada su procenili da će im se više isplatiti plastenička počeli su da podižu plastenike i uvode sistem za navodnjavanje kap po kap.

Na bankovima pod folijom zasadili su sadnice jagoda sorte kleri sa najlepšim mirisom i dugotrajnošću posle branja, ranim dozrevanjem, otpornom na bolesti. Uz njih našla se i kraljica među jagodama džoli koja daje veoma lepe ujednačene plodove koji posle branja naokolo šire opojni miris.

Naša sagovornica ističe da mlada sadnica jagode u sadnji traži rastresitu zemlju potkrepljenu stajnjakom.

U jamiće se sade samo one sa jakim korenom koji mora da se lepo rasporedi kako bi se vrlo brzo prihvatile. Znajući da joj od pravilne sadnje zavisi kakav će joj biti zasad ovaj deo posla uvek poverava samo iskusnim sadačima.

Jagode u plasteniku
Ilustracija: Stariji par bere jagode u plasteniku Foto: Shuttershtock

"Iz toga razloga bilo je perioda u ovoj proizvodnji kada sam isključivo sama sadila jagode", priča Gordana.

Iako tokom proizvodnje u jagodnjaku angažuje neke od radnika ona je stalno sa njima jer u zasadu gotovo uvek ima posla koji započinje obradom međurednog prostora, negom sadnica, pa sve do navodnjavanja i kidanja grančica koje su završile sa rađanjem.

Džemove i slatka izvozi u EU

Plodove koje proizvede na taj način su toliko slatki i sočni da ko ih jednom proba bukvalno postaje stalna mušterija.

Njene jagode su pođednako tražene i kada otpočne sa berbom u drugoj polovini godine posle šišanja sadnica. Pogotovo ih vole deca, a kada od roditelja čuju ko ih proizvodi požele i da je lično upoznaju.

Tokom sezone naša domaćica deo proizvedenih jagoda obavezno pretvori u slatku zimnicu.

"Džemove, slatka, sokove… spremam na šporetu smederevcu bez ikakvih aditiva. Samo za dva litra soka upotrebim tri kilograma Jagoda", pojašnjava Gordana ističući da njeni slatki proizvodi zajedno sa slanom zimnicom stignu i do Nemačke i Francuske.

Ova žena voli zemlju "kao svoje oko". Naučila je kako da se ophodi prema njoj od malena dok je odrastala u svom rodnom Kolubrskom Leskovcu koji se nalazi u blizini Stepojevca.

Koliko treba biti odgovoran u radu učila je od oca, a od dede, koji joj je bio velika podrška, kako se voli. Otuda joj je zemlja i danas, pored njoj dragih ljudi, smisao života.

(EUpravo zato/Agroklub)