Odluka je iznenadila, ali i zabrinula brojne stručnjake jer smatraju da ovo neće uticati samo na politička pitanja, već i budućnost javnog zdravlja na globalnom nivou.
Ovaj gest, predstavljan od strane vlasti u SAD-u kao simbol jačanja "suvereniteta", zapravo je razotkrio pukotine na kojima počiva savremeno javno zdravlje, ne samo u Americi, već širom planete, smatra prof. Džordan Miler sa Univerzitetu u Arizoni.
Pukotina koja se širi
Svetska zdravstvena organizacija (SZO) je daleko od puke birokratske instance, ona je centralna mreža za nadgledanje i zaustavljanje bolesti poput ebole do majmunskih boginja i virusa Marburg. Uloga SAD-a kao njenog najvećeg finansijera i savetodavca, omogućilo je da se nijedna od ovih zdravstvenih pretnji ne pretvori u globalni problem.
Gubitkom dela sredstava, SZO je morao da smanji broj zaposlenih za četvrtinu, ali i da značajno restruktuira brojna odeljenja i ogranke. To direktno implicira manje stručnjaka koji mogu da odgovore na buduće epidemije, kako u laboratorijama tako i na terenu.
Pored toga, šira javnost verovatno nije upoznata sa činjenicom da je SAD imao značajnu ulogu u pravljenju vakcina protiv gripa i prognoziranju sojeva na godišnjem nivou. Bez američkog učešća, ovaj sistem (postojao je od 1952.godine) ostaje bez jednog od ključnih stubova, što direktno može da ugrozi buduće odgovore na sezonske pretnje izazvane gripom.
Prof. Džordan Miler smatra da se ovde ne radi samo o finansijama i podacima, već i o uticaju na buduću strukturu same organizacije i njenog rada. Odlaskom iz SZO, SAD-e je prepustila svoju poziciju drugim silama, poput Kine koja je već najavila znatno veće učešće u budućem radu organizacije.
Moguće dugoročne posledice
Kada se sve uzme u obzir, prof. Miler smatra da će na duže staze, ove posledice uticati na slabije razvijene zdravstvene sisteme u Africi, Aziji i Južnoj Americi, da ostanu bez ključnih logističkih i medicinskih mreža (koje su prethodnih godina neumorno radile na unapređenju programa imunizacije i odgovora na epidemije u pogođenim područjima).
Činjenica je da će u tom slučaju, događaji koji su nekada suzbijani u najranijim fazama, sada imati veću šansu da se rašire.
Zaključak je da svet ne gubi samo sredstva i stručnost, već i unutrašnju strukturu koja je do sada držala zdravstvene sisteme različitih država sveta, uvezanim kao jedan organizam.
Izvor: The Conversation
