Starim zanatima u Srbiji retko ko želi da se bavi iako se te veštine mogu dobro naplatiti, a takav slučaj je i sa izradom frula.

Bogoljub Milojević (80) iz Ratkovića kod Rekovca, jedan od samo četvorice majstora za izradu profesionalnih, štimovanih frula u Srbiji. Ima toliki broj narudžbina da ne može da stigne da ih sve napravi. Čak je voljan da besplatno uči mlade ovom zanatu, ali zainteresovanih nema.

Milojević ni sam ne zna koliko je frula do sada izradio. Samo je za škole širom Srbije napravio stotine, a gotovo da ne postoji muzičar, pogotovu mlađi, koji ne svira na njegovoj fruli. A ne postoji ni kontinent gde ih nije slao srpskim muzičarima.

Izrađivao je jednodelne i dvodelne frule, dvojnice i bugarske i makedonske kavale, odnedavno i rumunske frule. Prvu mu je naručio Lavinijus Nikolajevič, koji svira frulu, klarinet i saksofon, a potom i drugi muzičari iz Rumunije, koji traže određene tonalitete. Do njega je došao i Aleksandar Vasov iz sela Prtopopinci kod Pirota, koji svira gajde u kulturno-umetničkom društvu, pa sada ima narudžbine i iz tog kraja, prenele su Novosti.

"Izrada svake frule teška je na svoj način, svaka je priča za sebe i na svetu ne postoje dve iste. To je mukotrpan i precizan posao. Pored toga, frula ima dušu. Dok ih pravim, potpuno se isključim iz stvarnosti i u njenu izradu unesem sebe. Za tonalitet je najvažnija struktura drveta. Ono mora da bude odsečeno s južne strane, da odstoji mesec dana, pa da se iseče na određene mere i da se suši pet godina. Potom treba da odstoji u maslinovom ulju, nakon čega se premazuje šel-lakom, što joj daje specifičnu boju zvuka. Za samu izradu potrebna su mi dva dana - kaže Milojević i dodaje da mora da poznaje i metalski zanat, jer frula ima cev i karike od prohroma", rekao je.

Rumuni u narodnoj nošnji sviraju frule
roibu / Alamy / Alamy / Profimedia Bogoljub je izrađivao frule i za rumunske muzičare

Najbolje frule pravi od šljive, naročito sorti metlače i madžarke, zatim od veoma retkog drveta koje se zove maklura, drena i trnjina. Od žbuna trnjina s njegovog imanja, starog pola veka, izradio je pet frula, a jednu je zadržao za sebe i ne bi je prodao ni za šta na svetu.

Frule izrađuje i od šimšira, jorgovana, ali i od abonosa i palisandera, koji su veoma skupi.

Prvu frulu napravio sa 14 godina

Milojević je prvu frulu napravio kada je imao 14 godina.

"U početku nisam imao mere za bugarski kaval. Sada ih pravim bez problema. Morao sam da naučim i da ih štimujem, da znam koliko treba da budu dugačke, tačnu širinu za rupu, kao i razmak između njih, koji mora da bude tačan u milimetar", objasnio je Milojević.

Kako je frula postala srpski nacionalni instrument?

Veruje se da je grčki bog pastira, Pan, svirkom uveseljavao druga božanstva, nimfe i ljude, a frula od tada simbolizuje harmoniju u prirodi. Frula ima kod mnogih naroda sveta, ali je vremenom ovaj instrument postao i srpski nacionalni instrument.

U svoje vreme frula je u Srbiji predstavljala centar društvenog i javnog života, naročito u seoskim sredinama. Uz nju se pevalo, igralo, veselilo, ali i tugovalo.

Postoji više vrsta, oblika i naziva, kao što su svirala, duduk, duduče, ćurlik, ćurlikalica... Cena ovog instrumenta kroz istoriju je zavisila od ukrasa, a ukrašavan je rezbarenjem ili pirografijom raznolikih srpskih motiva.

Danas se mogu jeftino kupovati i kao suveniri, a na pojedinim sajtovima za prodaju instrumenata cena prelazi i 18.000 dinara.

(EUpravo zato/Novosti)