- Strategija razvoja pravosuđa za 2020-2025. istekla je, a novi strateški okvir za Poglavlje 23 još nije usvojen.
- Analiza Evropske komisije za 2025. i 2026. pokazuje da je glavni problem primena pravila, zaštita od političkog uticaja i održivost rezultata.
- Predlaže se poseban dokument za strategiju 2027-2032. i akcioni plan vezan za prelazna merila, uz merljive ishode i jasnu odgovornost.
Strategija razvoja pravosuđa za period 2020-2025. je istekla, dok novi strateški okvir za Poglavlje 23 još nije usvojen.
Analiza izveštaja Evropske komisije za 2025. i 2026. godinu pokazuje da problem nije u nedostatku formalnih pravila, već u njihovoj primeni, zaštiti od političkog uticaja i održivosti rezultata.
Strategija razvoja pravosuđa za period 2020–2025. i revidirani Akcioni plan za Poglavlje 23 usvojeni su u julu 2020. godine kao dva međusobno uslovljena dokumenta. Strategija nije dobila poseban akcioni plan u klasičnom smislu, već je odlučeno da revidirani Akcioni plan za Poglavlje 23 istovremeno služi i kao instrument njenog sprovođenja. Tek 2022. godine usvojen je poseban akcioni plan za sprovođenje Strategije za period 2022-2025. Strategija je istekla krajem 2025. godine, a Akcioni plan za Poglavlje 23, nastao u aprilu 2016. i revidiran 2020, u velikoj meri je prevaziđen kako proteklim rokovima tako i promenom institucionalnog i političkog konteksta.
Prethodni okvir i razlozi njegove iscrpljenosti
Akcioni plan iz 2016. godine nastao je pre nego što su Srbiji dostavljena prelazna merila za poglavlja 23 i 24, zbog čega je već u startu bio izložen potrebi za revizijom. Revizija iz 2020. pokušala je da uskladi vremenske rokove, ukloni zastarele aktivnosti i integriše mere iz strateških dokumenata, ali je zadržala logiku u kojoj je najveći deo aktivnosti formulisan kao donošenje propisa, osnivanje tela ili održavanje obuka. Pokazatelji rezultata i učinka bili su slabije razvijeni, pa je izveštavanje u praksi najčešće svodilo na procenat realizovanih aktivnosti, a ne na to da li je promena stvarno nastala.
Takav pristup je imao predvidljive posledice. Ključna reforma tog perioda, ustavne promene iz 2022. godine i prateći zakoni doneti 2023, bila je zamišljena kao garancija nezavisnosti sudija i tužilaca. Međutim, prema oceni Evropske komisije, potonje izmene zakonodavstva umanjile su deo zaštitnih mehanizama koje su amandmani uveli, što pokazuje da formalno ispunjena aktivnost ne garantuje održivost rezultata. Iz toga proizlazi prvi metodološki zaključak: novi dokument mora da meri ishode, a ne samo normativnu aktivnost države, i mora da predvidi zaštitu već postignutih standarda od vraćanja unazad, kako se to učinilo „Mrdićevim zakonima“.
Metodološka polazišta
Odnos strategije i akcionog plana
Prvo, potrebno je razjasniti odnos dva dokumenta. Iskustvo iz 2020. pokazalo je da stapanje strategije i akcionog plana u jedan instrument stvara zabunu oko toga šta je dugoročna politika, a šta operacionalizacija pregovaračkih obaveza. Predlog je da Strategija razvoja pravosuđa za period 2027–2032. bude samostalan dokument, sa ograničenim brojem opštih i posebnih ciljeva, jasnim pokazateljima učinka i nezavisnim pregledom na sredini perioda. Akcioni plan za Poglavlje 23, sa druge strane, treba da bude pregovarački instrument vezan za prelazna merila, ali sa jasno označenim vezama ka ciljevima Strategije.
Usklađenost sa metodologijom proširenja
Drugo, novi okvir treba da bude usklađen sa revidiranom metodologijom proširenja iz 2020, koja vladavinu prava i osnovna prava smešta u prvi, „fundamentalni“ klaster i uslovljava napredak u ostalima, napretkom u ovom. To znači da će se ocenjivanje vršiti po logici izrade i vrednovanja izveštaja o prelaznim merilima (IBAR), čija je pozitivna ocena jedan od izričitih ciljeva nove političke ponude, pa dokument treba sačiniti tako da se usklađenost sa merilima može pokazati bez prevoda i posredovanja.
Inkluzivna priprema
Treće, potrebno je promeniti način pripreme. Komisija je u izveštaju za 2026. konstatovala da formalna saradnja organizacija civilnog društva i vladinih radnih grupa nije nastavljena, te da su izmene Poslovnika Vlade smanjile standarde javnih konsultacija. Novi dokument ne bi smeo da bude izrađen bez ponovnog uspostavljanja radnih grupa sa punopravnim učešćem Nacionalnog konventa o Evropskoj uniji, sudijskih i tužilačkih udruženja, Visokog saveta sudstva i Visokog saveta tužilaca. Jako bitno, konsultacije ne bi trebalo da budu svedene na komentarisanje gotovih nacrta.
Budžetski okvir
Četvrto, neophodan je realan budžetski okvir. Raniji planovi su sadržali aktivnosti bez precizne procene troškova i izvora finansiranja, pa su rokovi „klizali“. Svaku aktivnost treba povezati sa budžetskom pozicijom i merljivim kadrovskim kapacitetom, a rizike navesti otvoreno.
Sadržajne oblasti budućeg dokumenta
Nezavisnost i odgovornost pravosuđa
Najvažniji zadatak jeste konsolidacija ustavnog okvira iz 2022. i 2023. godine. Novi dokument bi trebalo da sadrži obavezu analize celokupnog zakonodavstva u odnosu na preporuke Venecijanske komisije, a ne samo pojedinih zakona, kao i garanciju da izmene zakona koji čine „jezgro“ nezavisnosti (o sudijama, javnom tužilaštvu, Visokom savetu sudstva i Visokom savetu tužilaca) neće biti usvajane hitnim postupkom i bez prethodne ocene stručnih tela Saveta Evrope. Takvu garanciju moguće je ugraditi kao posebno merilo u čijem ostvarenju će se meriti ne broj izmena, već broj i kvalitet konsultacija.
U dokument bi trebalo uneti i pokazatelje koji obuhvataju stvarni, a ne samo formalni položaj sudija i tužilaca: udeo postupaka u kojima su izrečene mere protiv nosilaca funkcija zbog iznošenja stavova, učestalost premeštaja i razrešenja, postojanje i rezultate mehanizama za prijavljivanje pritisaka. Komisija je u dva uzastopna ciklusa ukazala na nedovoljan institucionalni odgovor na pritiske, pa bi Visoki savet sudstva i Visoki savet tužilaca morali dobiti jasnu obavezu javnog reagovanja i godišnjeg izveštavanja o slučajevima pritisaka.
Posebnu pažnju zaslužuje popunjavanje upražnjenih mesta. Odlaganje izbora sudija Ustavnog suda i pasivnost u postavljanju Glavnog javnog tužioca za ratne zločine ne mogu se rešiti akcionim planom, ali se mogu ograničiti: novi dokument može uvesti obavezan rok i proceduru za popunjavanje ključnih funkcija, kao i javno obrazloženje svakog odstupanja od njih.
Efikasnost, dostupnost i kvalitet pravosuđa
Evropska komisija u izveštajima za 2025. i 2026. godinu konstatuje da je sistem za upravljanje predmetima u javnim tužilaštvima završen, dok Srbija još nema sveobuhvatan sistem za upravljanje predmetima u sudovima. U Izveštaju iz 2026. dodaje se da nije bilo koraka ka uvođenju novog jedinstvenog, centralizovanog sistema za sudove. Nova strategija razvoja pravosuđa zato treba da utvrdi uvođenje takvog sistema kao poseban cilj, sa rokovima i merljivim pokazateljima (na primer brojem sudova priključenih sistemu, udelom predmeta koji se vode elektronski i pouzdanošću sudske statistike) i sa nezavisnom proverom podataka.
Besplatna pravna pomoć je oblast u kojoj se Srbija dugo zadržava na normativnom nivou; novi dokument treba da utvrdi rokove i sredstva za njeno stvarno omogućavanje, u skladu sa Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoći.
Borba protiv korupcije i organizovanog kriminala
Antikorupcijski akcioni plan za 2026-2028. već postoji, pa Poglavlje 23 ne treba da ga ponavlja, već da ga poveže sa merilima i očiglednim prazninama. Najpre, Komisija i GREKO ukazuju na nedostatak istrage i suđenja u predmetima visoke korupcije; zato bi se merila morala odnositi na niz „od početka do kraja“: pokrenute istrage, podignute optužnice, pravosnažne presude i trajno oduzetu imovinu. Predmeti vezani za urušavanje nadstrešnice na železničkoj stanici u Novom Sadu nisu okončani, pa ne bi bilo suvišno predvideti nezavisnu procenu stanja takvih istraga.
Status i nadležnost Tužilaštva za organizovani kriminal treba posebno urediti. To zahteva izmenu zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala, terorizma i korupcije, kao i jasnu odredbu o saradnji policije i tužilaštva, uključujući ograničenje uloge službe bezbednosti u istragama, što Komisija već godinama nalazi nesprovedenim. Zakon o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela i operativni plan finansijskih istraga predstavljaju nužne zadatke nove vlade.
Osnovna prava i sloboda izražavanja
Ovo je oblast u kojoj je nazadovanje najizraženije, te je i strateški odgovor najslabiji. Novi akcioni plan bi trebalo da sadrži mere koje nisu čisto zakonodavne: efikasnu istragu napada na novinare sa javno dostupnim statistikama, obavezu visokih funkcionera da osuđuju takve napade, kao i transparentnost vlasništva i finansiranja medija. Položaj Regulatornog tela za elektronske medije, čiji je Savet formiran tek u julu 2026, zahteva procenu njegove nezavisnosti i kapaciteta, jer su međunarodni posmatrači ocenili da nije obezbedio delotvoran nadzor tokom izborne kampanje. Protiv SLAPP-tužbi trebalo bi predvideti usklađivanje sa evropskim propisima, uz mehanizam bržeg odbacivanja očigledno neosnovane tužbe.
Kada je reč o nasilju tokom protesta, Komisija nalazi da je mali broj učinilaca procesuiran i da nijedan od optuženih policajaca nije osuđen. Novi okvir zato treba da sadrži mere nezavisnog i efikasnog istraživanja prekomerne upotrebe sile, uključujući jačanje mehanizama spoljašnje kontrole policije. Ovde je ključno da mere budu formulisane kao obaveze države, a ne kao preporuke.
Ratni zločini i tranziciona pravda
Komisija dugo ponavlja da Srbija nije pokazala iskrenu spremnost da istražuje i sudi za ratne zločine, navodeći postavljanje Glavnog javnog tužioca za ratne zločine kao očigledan nedostatak. Ova oblast ne sme da ostane u fusnotama, već da dobije zajednički pokazatelj: broj istraga i optužnica u predmetima protiv viših komandanata, obezbeđivanje resursa za Odeljenje za ratne zločine i saradnju sa susednim državama u regionalnoj razmeni dokaza.
Upravljanje, praćenje i odgovornost
Odgovornost i praćenje
Najznačajnija slabost ranijeg okvira bila je odsustvo stvarne odgovornosti za kašnjenje. Stoga bi trebalo uspostaviti koordinaciono telo na nivou Vlade sa jasno određenim resornim nosiocima i obavezom tromesečnog izveštavanja, sa javnim izveštajima koji obuhvataju ne samo realizovane već i nerealizovane aktivnosti, i razloge nesprovođenja. Izveštaji bi morali biti dostupni u otvorenom formatu. Nezavisni pregled na sredini perioda, u kom bi učestvovali stručnjaci i predstavnici Nacionalnog konventa, omogućio bi korekciju kursa pre isteka roka.
Održivost postignutog
Neophodno je i da novi dokument sadrži princip održavanja postignutog. Ako se mera već ispunila, njenu stabilnost treba proveravati u kasnijim periodima: izmena ili ukidanje standarda već potvrđenog u Izveštaju Komisije trebalo bi da aktivira prethodnu konsultaciju i obrazloženje pred Skupštinom. Time bi se sprečilo ponavljanje iskustva po kome su garancije iz 2023. umanjene u roku od nekoliko godina.