Irsko predsedavanje Savetom Evropske unije predložilo je kompromisno rešenje prema kojem bi nove članice EU bile pod posebnim nadzorom tokom prvih deset godina od pristupanja, uz mogućnost produženja tog perioda za dodatnih pet godina, prenosi Euronews.
Predlog je deo rasprave o novim zaštitnim mehanizmima koje je Evropska komisija predstavila početkom oktobra, a čiji je cilj da se spreči nazadovanje u oblasti vladavine prava i demokratskih standarda nakon što država postane članica Unije.
Jedna od mogućih mera predviđa i suspenziju prava glasa nove članice u institucijama EU u slučaju posebno ozbiljnog kršenja evropskih pravila i vrednosti.
Irska, koja predsedava pregovorima, pripremila je dokument u kojem su objedinjeni početni stavovi država članica. O njemu će ambasadori zemalja EU razgovarati u sredu, a zaključci bi trebalo da posluže kao osnova za dalje oblikovanje pristupnog ugovora Crne Gore.
Prema dokumentu u koji je Euronews imao uvid, većina država podržava predlog o desetogodišnjem periodu, uz mogućnost produženja za još pet godina. Ipak, pojedine članice smatraju da bi nadzor trebalo da traje punih 15 godina, kako bi Unija imala dovoljno vremena da reaguje ukoliko nova članica počne da odstupa od preuzetih obaveza.
Podeljena mišljenja o suspenziji prava glasa
Najveće razlike među državama članicama odnose se na obim novih zaštitnih mehanizama i mogućnost da se oni primene u slučaju ozbiljnog kršenja principa lojalne saradnje među članicama.
Pojedine vlade smatraju da je taj princip teško objektivno proceniti i protive se tome da njegovo kršenje automatski bude osnov za pokretanje sankcija.
Većina država, međutim, smatra da bi suspenzija prava glasa trebalo da bude jedna od mogućih mera u slučajevima posebno ozbiljnih povreda pravila EU. Manji broj članica protivi se takvoj mogućnosti.
Pet država osnivačica EU, predvođenih Holandijom, zalaže se za strože zaštitne mehanizme koji bi omogućili bržu reakciju u slučaju da neka nova članica počne da odstupa od demokratskih standarda. Kao primer takvog scenarija navodi se iskustvo sa politikom mađarskog premijera Viktora Orbana.
S druge strane, grupa "Prijatelji Zapadnog Balkana", u kojoj je i Italija, zagovara pristup prilagođen svakoj državi pojedinačno, uz upozorenje da nove članice ne bi trebalo unapred stavljati u nepovoljniji položaj u odnosu na postojeće članice Unije.
Kako i kada bi EU mogla da aktivira zaštitne mere?
Jedno od ključnih pitanja jeste način na koji bi se pokretali novi mehanizmi. Evropska komisija predložila je model prema kojem bi se zaštitne mere aktivirale ukoliko se tome ne usprotivi kvalifikovana većina država članica.
Takav sistem naziva se obrnuta kvalifikovana većina. U praksi, to znači da bi predložena mera stupila na snagu ukoliko se ne formira dovoljno velika većina država koja bi je blokirala.
Dok pojedine članice podržavaju ovaj pristup, druge smatraju da je za odluke tako ozbiljnih posledica neophodna jednoglasnost.
Kao mogući kompromis, irsko predsedavanje predložilo je primenu standardne kvalifikovane većine, odnosno sistema u kojem je za donošenje odluke potrebno da je podrži najmanje 55 odsto država članica koje predstavljaju najmanje 65 odsto stanovništva EU.
Razgovara se i o tome koliko bi dugo mogla da traje suspenzija određenih prava. Jedan deo članica predlaže ograničenje od jedne do tri godine, dok druge smatraju da bi mere trebalo da ostanu na snazi sve dok se ne otklone utvrđeni problemi.
Nadzor i pre formalnog ulaska u EU
Evropska komisija predložila je i uvođenje posebnog mehanizma nadzora nad državama kandidatima pre njihovog formalnog pristupanja Uniji.
Cilj je da se proveri da li kandidati nastavljaju da ispunjavaju obaveze i standarde koje su prihvatili tokom pregovora, posebno u oblastima koje se odnose na temeljne vrednosti EU, vladavinu prava i nezavisnost pravosuđa.
U najtežim slučajevima, ukoliko se utvrdi ozbiljno odstupanje od preuzetih obaveza, predviđena je mogućnost odlaganja pristupanja.
Irsko predsedavanje navodi da među državama članicama postoji široka podrška takvom nadzoru. Pojedine zemlje, međutim, žele da se u procenu uključi i usklađenost kandidata sa zajedničkom spoljnom i bezbednosnom politikom EU.
To pitanje dobija sve veći značaj zbog nastojanja Brisela da zemlje koje žele članstvo zadrže usklađenu spoljnu politiku i ne približavaju se političkim i strateškim interesima drugih velikih sila na štetu evropskih prioriteta.
U dokumentu se navodi i da postoji načelna podrška uspostavljanju redovnog dijaloga sa državama koje pristupaju Uniji, posebno kada se predlažu određene zaštitne mere. Predviđeno je i povezivanje nadzora pre pristupanja sa mogućnošću odlaganja članstva, pri čemu bi kontrola bila nastavljena i tokom perioda odlaganja.
Pojedine države zatražile su i uvođenje posebnog mehanizma nadzora nakon pristupanja. Irsko predsedavanje, međutim, nije uključilo taj predlog u pravni tekst, jer postoji zabrinutost da bi se time nepotrebno duplirali već postojeći mehanizmi EU.
Crna Gora u fokusu novih pravila
Rasprava o novim zaštitnim mehanizmima posebno je značajna za Crnu Goru, koja se nalazi u završnoj fazi pristupnih pregovora i čiji bi pristupni ugovor mogao da bude prvi na koji će se primeniti novi okvir.
Upravo zbog toga države članice nastoje da usaglase pravila koja bi važila za buduće članice, ali i obezbedila da se standardi na kojima počiva Evropska unija poštuju i nakon formalnog pristupanja.
Kada je reč o zaštitnim merama za pojedine sektore, i tu postoji podrška irskom predlogu o desetogodišnjem periodu, uz mogućnost produženja za još pet godina. Ipak, razlike ostaju: neke članice insistiraju na 15 godina, dok druge smatraju da bi nadzor trebalo ograničiti na tri do pet godina.
Većina država podržala je i predlog da se mogućnost produženja perioda nadzora dodatno precizira. Prema predloženom rešenju, produženje bi bilo moguće ukoliko su zaštitne mere već primenjene tokom prvih devet godina članstva i ukoliko postoje dovoljno utemeljeni razlozi za njihovo produžavanje.
Rasprava među ambasadorima država članica predstavlja važan korak ka usaglašavanju zajedničkog stava. Konačan dogovor još nije postignut, a otvorena pitanja pokazuju da unutar EU i dalje postoje različiti pogledi na to kako pomiriti potrebu za zaštitom evropskih vrednosti sa principom jednakog tretmana svih članica.
(EUpravo zato)