Zemlje Zapadnog Balkana koje teže članstvu u Evropskoj uniji već godinama čekaju na pomak na svom evropskom putu.

Uoči velikog samita o proširenju 4. novembra, postavlja se pitanje zbog čega je proces u poslednjim godinama izgubio zamah i zašto pojedini građani regiona danas već imaju rezerve prema članstvu.

"Čekajući Godoa", drama u kojoj protagonisti uzaludno čekaju nešto što se nikada ne događa, postala je omiljena fraza albanskog premijera Edija Rame da opiše osećanje koje imaju pojedine zemlje kandidati na svom putu ka EU.

"Albanija je Estragon, a Evropska unija je Samjuel Beket", izjavio je Rama u junu 2022. godine, posle samita EU - Zapadni Balkan.

Trenutno devet zemalja ima status kandidata i teži članstvu u EU, a sedam ih je već otvorilo pregovore o pristupanju, poslednju fazu na putu ka članstvu.

Međutim, proces je u velikoj meri zastao na strani Brisela još u vreme Komisije Žan-Kloda Junkera.

Dugi red čekanja

Zemlje Zapadnog Balkana već godinama pokušavaju da naprave iskorak.

Albanija i Srbija podnele su zahteve za članstvo 2009. godine, Crna Gora 2008, dok Severna Makedonija čeka još od 2004.

Proces se, čini se, usporio, što frustrira i lidere i građane regiona.

Hrvatska, poslednja zemlja koja je ušla u EU 2013. godine, čekala je deset godina od podnošenja zahteva do konačnog odobrenja, dok su Rumunija i Bugarska pregovarale čak dvanaest godina.

Zemlje Zapadnog Balkana i dalje čekaju, uprkos brojnim reformama i usklađivanju s evropskim politikama. Ipak, ruski rat u Ukrajini i brze geopolitičke promene ponovo su oživeli interesovanje Brisela da ubrza proces proširenja, jer Unija u tome vidi važan strateški interes.

Proširenje ka jugoistoku smatra se ključnim spoljnopolitičkim instrumentom i strateškim prioritetom EU. Toliko da je predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen u svom poslednjem govoru o stanju Unije to nazvala "ponovnim ujedinjenjem Evrope".

"Vidimo usporavanje procesa proširenja ako ga uporedimo s retoričkom posvećenošću koju stalno čujemo od evropskih zvaničnika i političara", kaže Teona Lavrelašvili iz Centra za evropske studije Vilfrid Martens za Euronews.

"Put do članstva danas je mnogo zahtevniji. Zemlje moraju da poštuju niz pravila, da garantuju vladavinu prava i ispune brojne kriterijume koji ranije nisu bili tako strogi. Uz to, geopolitika je postala daleko složenija", dodaje ona.

Da bi postale članice, države moraju da ispune takozvane Kopenhaške kriterijume, uspostavljene 1993. godine. Evropska komisija prati njihov napredak, ali konačnu odluku jednoglasno donose lideri svih 27 zemalja članica.

Strah od novih veta

Sledeće nedelje Evropska komisija će predstaviti paket proširenja za 2025. godinu, godišnju analizu napretka zemalja kandidata.

Ove godine, paket će uključivati i "pregled politike pre-proširenja" - dokument o tome koje bi promene same članice EU trebalo da sprovedu kako bi bile spremne da prime nove članove, saznaje Euronews iz izvora u Briselu.

Prema Lavrelašvili, postoje određene bojazni među sadašnjim članicama, naročito u vezi sa kohezijom i funkcionisanjem Unije.

Ipak, glavni strah, kaže ona, jeste da bi proširena Unija bila još sporija u donošenju odluka koje zahtevaju jednoglasnost.

"Institucionalna arhitektura EU je zapravo slon u sobi", ističe Lavrelašvili.

Naime, svih 27 zemalja mora da se složi za donošenje odluka u mnogim oblastima, uključujući spoljnu politiku i finansije. Dodavanje novih članica bez reforme institucija značilo bi i više mogućih veta za pregovaračkim stolom.

Evropski parlament, na primer, smatra da "proces proširenja i evropsko ujedinjenje treba da idu ruku pod ruku" i da su "institucionalne i finansijske reforme EU neophodne kako bi Unija mogla da apsorbuje nove članice", navodi se u poslednjoj usvojenoj rezoluciji.

Moguće rešenje zastoja?

Jedan od predloga koji se povremeno pojavljuje kako bi se prekinuo zastoj jeste da se novim članicama privremeno uskrati pravo veta.

Za sada, međutim, o ovoj ideji nije bilo zvanične rasprave ni na jednom nivou u okviru EU, potvrđuju tri različita izvora za Euronews.

Ali Stiven Blokmans iz Centra za evropske političke studije (CEPS) smatra da bi se to uskoro moglo promeniti.

"Neosporno je da bi to uvelo izvesnu razliku između starih i novih članica, ali ta bi razlika bila privremena", rekao je Blokmans za Euronews.

(M.A./EUpravo zato/euronews.com)