PFAS su razvijene sredinom 20. veka, zbog svojih osobina - otporne su na vodu, masnoću i toplotu. Prvobitno su korišćene za vojne potrebe, da bi se kasnije našle u širokom spektru porizvoda. U životnu sredinu dospevaju uglavnom iz fabrika, sa deponija i kroz upotrebu i odlaganje proizvoda koji ih sadrže, šireći se putem vode, vazduha i zemljišta. Zato ih danas naučnici detektuju u svim delovima sveta - pa i u morskim dubinama.
Zbog svoje izuzetne hemijske stabilnosti, ove supstance se ne razgrađuju prirodno, akumuliraju se u životnoj sredini i povezuju se sa nizom zdravstvenih problema kod ljudi, uključujući hormonske poremećaje, oslabljen imuni odgovor i povećan rizik od pojedinih karcinoma.
S druge strane, one su nevidljive, a opet sveprisutne - nalaze se u posudama u našim domovima, u odelima koja nas štite od kiše, u zemljištu i toliko su uporne da opstaju i po nekoliko hiljada godina.
Nova studija objavljena u časopisu Advanced Materijals, otkriva da su naučnici napravili materijal koji bi mogao da unapredi način na koji se "večne hemikalije" uklanjaju iz vode.
Zarobljavanje u laboratorijskim uslovima
Naučnici sa Univerziteta Rajs uz međunarodnu podršku svojih kolega, razvili su materijal od bakra i aluminijuma - po principu dvostukog hidroksida (LDH), koji kako se ispostavilo, deluje kao izuzetno efikasan "hvatač" PFAS molekula.
Za razliku od konvencionalnih filtera sa aktivnim ugljem - koji samo privremeno zadržavaju ove supstance - novi materijal selektivno vezuje PFAS i omogućava njihovo dalje razlaganje i bezbedno uklanjanje.
Ključna prednost ove tehnologije leži u brzini i selektivnosti. Prema rečima autora studije, materijal može da ukloni PFAS iz vode i do sto puta brže u poređenju sa postojećim metodama.
Još jedna prednost je mogućnost regeneracije materijala. Nakon zasićenja, filter se može hemijski "resetovati" i ponovo koristiti, što smanjuje troškove i količinu otpada. Ovo ga čini pogodnim ne samo za industrijska postrojenja za preradu vode, već i za manje ruralne zajednice koje nemaju pristup složenoj infrastrukturi.
Iako su rezultati dobijeni u laboratorijskim uslovima, naučnici ističu da bi ova tehnologija u godinama koje dolaze mogla da nađe široku primenu. U svetu u kome je voda zagađena "večnim hemikalijama" zabeležena na svim kontinentima, ovakva rešenja predstavljaju važan korak ka zaštiti kako vodenih resursa, tako i okolne životne sredine i zdravlja ljudi.
Naučnici ističu da borba još nije završena, ali da nova studija pokazuje kako nauka sve više uspeva da pronađe načine kako da se uhvati u koštac i sa najupornijim zagađivačima koje je čovek stvorio.
Izvor: ScienceDaily