Naučnici su rešili da nahrane insekte mikroplastikom u laboratoriji - evo šta su otkrili

Živimo u svetu zavisnom od plastike, stoga su naučnici rešili da nahrane jednu posebnu vrstu insekata istom i vide šta će se desiti.
Foto: Shutterstock

Daleko od buke grada, ispod naših stopala i u tlu u kom raste za milione ljudi, ljudskom oku neuhvatiljivo - širi se mikroplastika. U pitanju su sićušne čestice plastike manje od 5 milimetara, koje nastaju ili kao primarni otpad iz potrošačkih proizvoda, ili raspadanjem većih komada plastike u prirodi.

Ove nevidljive čestice su otkrivene u okeanima, rekama, zemljištu, pa čak i u biljkama i ljudima - svedočanstvo globalne zavisnosti od plastike

U takvom svetu, gde mikroplastika dospeva u svaki kutak, naučnici su uočili nešto neuobičajeno: insekti koje žive oko nas, poput skakavaca, ne samo da jedu ove sitne delove, nego to najverovatnije utiče i na njihovu biologiju - na način na koji niko nije očekivao. 

Eksperiment otkriva neočekivane efekte

Tim istraživača sa Univerziteta Karleton u Kanadi postavio je pitanje: Šta se dešava kada skakavci jedu hranu kontaminiranu mikroplastikom? U laboratorijskim uslovima, naučnici su hranili egzotične tropske skakavce (Gryllodes sigillatus) hranom izmešanom sa mikroplastikom, izrađenom od polietilena - jednog od najraširenijih tipova plastike u životnoj sredini. 

Rezultati su bili: skakavci su narasli do 25 puta više nego obično - u periodu od 7 nedelja. Ono što je takođe bilo neočekivano jeste činjenica da kako su rasli - rasla je i veličina njihovih usta, što im je omogućilo da gutaju sve veće čestice. 

Sumirano, mikroplastika u stomacima insekata je umesto da blokira rast cvrčaka, na neki način uticala da oni narastu u odnosu na ostale pripadnike svoje vrste koja se hrani "prirodno". 

Od mikroplastike do nanoplastike 

Izgleda da tu priča počinje. Istraživanje je otkrilo da skakavci ne samo da gutaju mikroplastiku - oni je i razlažu u još manje čestice, tzv. nanoplastiku, kroz digestivne procese.

Nanoplastika je duplo opasnija jer se lako raspršuje kroz okolinu i može ući dublje u tkiva i organizme od mikroplastike. Ona se može naći u tlu, vodi, pa čak i unutar drugih organizama - potencijalno otvarajući vrata da se plastika kreće kroz čitave ekosisteme. Šta ovo znači za prirodu - i ljude?

Na prvi pogled, možda deluje da samo skakavci "jedu plastiku". Međutim, ova otkrića ukazuju na širu sliku. Ako čestice plastike nekako menjaju metabolizam skakavaca, to bi onda mogao da bude signal da mikroplastika utiče na biološke procese o kojima tek učimo u kontekstu ekologije. 

Skakavci su bitan plen u mnogim ekosistemima. Ako oni razlažu i "prenose" plastiku dalje, to znači da mikroplastika ne ostaje "na dnu" ekosistema - već se širi naviše, ka predatorima i potencijalno čak ka ljudima. 

Možda ova studija na prvi pogled deluje kao bizarna laboratorijska anegdota, ali zapravo nam govori važne stvari o našem svetu: plastika više nije samo otpad koji leži u okeanima ili na obalama - već ozbiljan problem sa kojim se suočavamo. 

Izvor: Futurism