Rak dojke jedan je od vodećih uzroka prevremene smrti kod žena u Srbiji.

U starosnoj grupi od 45 do 64 godine, rak dojke je treći najčešći uzrok smrti, odmah nakon cerebrovaskularnih bolesti i ishemijske bolesti srca.

U poređenju sa drugim zemljama, Srbija ima visoke stope smrtnosti od raka dojke. U razvijenim zemljama, jedna od dvanaest žena će tokom života oboleti od raka dojke, a jedna od 71 će preminuti od ove bolesti.

U Srbiji, ove stope su znatno veće, što ukazuje na potrebu za unapređenjem preventivnih programa i dostupnosti kvalitetne zdravstvene zaštite.

S obzirom na ove podatke, ključno je da žene u Srbiji budu informisane o značaju preventivnih pregleda, samopregleda dojki i zdravih životnih navika kako bi se smanjio teret ove ozbiljne bolesti.

Da ima rak dojke Aleksandra Stajić saznala je samo mesec dana nakon rođenja sina. Usledili su šok i neverica, ali i neizreciva volja da se bori za život i pobedi ovu zloćudnu bolest.

Uz pomoć i podršku porodice, prijatelja, lekara i terapije, Aleksandra je sada zdrava žena koja, kako kaže, ima misiju da ohrabruje žene da idu na preventivne preglede, a one koje se bore sa ovom opakom bolešću podrži i poruči im da je svaki novi dan korak ka izlečenju.

Aleksandra Stajić
Aleksandra Stajić Foto: Aleksandra Stajić/Privatna arhiva

Kada smo je pitali kako se suočila sa dijagnozom, Aleksandra kaže:

"S jedne strane, neizmerna sreća zbog mog deteta, a s druge, strah i šok zbog dijagnoze. U tom trenutku mi se činilo da se ceo svet srušio, ali istovremeno sam znala da ne smem da se predam. I tako, dok je mojim vršnjakinjama, mladim majkama najveća briga bila da li imaju dovoljno mleka i da li im beba ima grčeve, ja sam započela borbu za svoj život. Imala sam jedno malo biće kome sam potrebna, i to mi je odmah dalo snagu da se borim, bez obzira na sve što me čeka."

Kako kaže, bilo je straha, neizvesnosti i iskušenja, ali ona je istrajala.

"Nisam tu samo dobila periku i razgovor, dobila sam zagrljaj i nadu da će sve biti dobro"

"Najveći izazov tokom lečenja bila je neizvesnost - hoće li terapije delovati, kako će moje telo reagovati, hoću li imati snage da izdržim. Fizički, bilo je teških trenutaka, jer sam imala bebu od 2 meseca, ali mislim da je psihički deo bio još teži. Bilo je dana kada sam bila iscrpljena i kada mi je bilo teško da ostanem pozitivna. Veliku podršku sam dobila od Udruženja Ženski centar Milica. One su me razumele, objasnile proces kroz koji prolazim, ohrabrile me da nastavim dalje. U centru za podršku koji se nalazi na Topličinom vencu 29. u Beogradu dobila sam periku od prave kose, razgovor sa pacijentkinjom navigatorkom, ženom koja je završila lečenje sa trostruko negativnim karcinomom dojke, i koja je edukovana da pruži podršku kroz lečenje. Nisam tu samo dobila periku i razgovor, dobila sam zagrljaj, nadu da će sve biti dobro i snagu da se suočim sa bolešću.

Aleksandru smo pitali ko joj je bio najveća podrška tokom perioda lečenja i koliko je ta podrška važna ženama koje se bore sa rakom.

"Pedala raku"

"Porodica i bliski prijatelji igrali su ključnu ulogu tokom mog lečenja. Ja sam imala sreću da imam veliku podršku mog supruga koji me je podizao na noge kada bih gubila hrabrost. Snagu mi je davala pomisao da moje dete treba da ima jaku i zdravu mamu , i za to sam se borila. Takodje su me moje "Milice" uključivala u zajedničke aktivnosti. U oktobru smo "Davale pedalu raku", išle na izlete, smejale se i radovale životu. Bolest tada nije bila nešto čega se plašim, već nešto što znam da ću da pobedim", kaže naša sagovornica.

Aleksandra priznaje da je u tim trenucima bilo teško odžati pozitivan stav, ali informisanje o samoj bolesti i opcijama lečenja joj je smanjivalo strah.

Aleksandra Stajić sa sinčićem
Aleksandra Stajić sa sinčićem Foto: Aleksandra Stajić/Privatna arhiva

"To je samo jedan period u životu koji će proći, a ja ću iz svega izaći jača"

"Takodje jako su mi pomogla iskustva članica udruženja, jer doktori i pored sve dobre volje zbog prevelikog broja pacijenata nemaju dovoljno vremena da pruže i odgovore na neka dodatna pitanja. Mnogo mi je značilo što sam upoznala žene koje su prošle istim stazama kojima sam ja hodala pre desetak godina i više i koje danas žive kvalitetnim životom. Od njih sam naučila da je to samo jedan period u životu koji će proći, kosa će porasti, a ja ću iz svega izaći jača nego što sam bila", priča nam Aleksandra.

"Moja misija je da hrabrim žene"

Aleksandra sada na svoje zdravlje gleda kao na najvažniju stvar na svetu, i kako kaže, trudi se da vodi zdrav način života.

"Provodim mnogo vremena u prirodi, igram se sa sinom i uživam u svakom trenutku. Njegov osmeh i svaka njegova nova reč koju izgovori je za mene pravo bogatstvo i to mi je motiv da vodim računa o svom zdravlju.Takodje, shvatila sam koliko je važno ići na redovne preglede kao i raditi redovni samopregled dojki, jer rano otkrivanje značajno utiče na pozitivan ishod lečenja. Zato je moja misija da širim informacije o važnosti prevencije, da hrabrim žene da odu na pregled jer rak dojke je izlečiv ako se otkrije na vreme i leči savremenim terapijama", navodi naša sagovornica.

Ženama koje trenutno vode borbu protiv raka dojke, Aleksandra poručuje da je rak dojke izlečiv pre svega, a onda da slušaju lekare, da lečenje prepuste njima i da se okruže ljudima kojima veruju i ispune svaki svoj dan aktivnostima koje vole jer svaki dan je korak bliže ka izlečenju.

"Takodje spomenula bih i besplatnu telefonsku liniju za podršku obolelim ženama kao i članovima porodice 0800 40 40 40, jer podrška koju pružaju članice Ženskog centra Milica, može napraviti ogromnu razliku na njihovom putu ka oporavku", poručila je Aleksandra.

Ona je dodala, da iako u njenoj porodici nije bilo slučajeva raka dojke ili jajnika, zbog njenih godina i tipa karcinoma lekari su predložili da uradi BRCA test koji se na IORS-u radi besplatno.

"Proces testiranja bio je jednostavan, uzet mi je uzorak, a rezultati su stigli nakon nekoliko nedelja. Tada sam saznala da je test negativan i osetila ogromno olakšanje. Iako ovaj rezultat ne znači da nikada ne mogu oboleti od raka, daje mi sigurnost da nemam nasleđenu mutaciju koja značajno povećava rizik", zaključila je ova hrabra žena u razgovoru za EUpravo zato.

"Sve žene su u rizičnoj grupi jer je bolest jako česta"

Da je rak dojke izlečiv, naročito ako se otkrije u ranoj fazi, potvrdila nam je i jedna od vodećih stručnjakinja, radiologa u regionu usmerenih na oboljenja dojki, prof. dr Dragana Djilas.

Ona kaže da su u dijagnostici karcinoma dojke standard koji je dovoljan za pregled većine žena mamografija i ultrazvuk dojke.

Prof. dr Dragana Đilas, spec. radiologije, Poliklinika „Consilium” i predsednica Senološkog udruženja Srbije
Prof. dr Dragana Đilas, spec. radiologije, Poliklinika „Consilium” i predsednica Senološkog udruženja Srbije Foto: Kurir/Marko Karović

"Novija tehnologija je 3D mamografija ili mamografija sa tomosintezom koja omogućava pregled milimetarskih preseka dojke uz istu količinu zračenja kao nekadašnja 2d mamografija. Takođe, danas je dostupna kontratsna mamografija i magnetna rezonanca dojke, koje uz upotrebu kontrastnog sredstva mogu bolje da prikažu karcinom dojke", navodi doktorka.

O važnosti prevencije, posebno žena koje su u rizičnoj grupi, dr Đilas kaže da se danas smatra da su sve žene u rizičnoj grupi za karcinom dojke, jer je bolest vrlo česta. Tako svaka 8. žena u Srbiji oboli od ove bolesti.

"Povišen rizik imaju žene sa genetskim predispozicijama, one koje su na hormonskoj supstitucionoj terapiji, gojazne žene i td. Redovna mamografija (svake druge godine nakon 40. ili 45. godine) u kombinaciji sa Uz je izuzetno važna kako bi se karcinom dojke otkrio dok je mali i dok se nije proširio. Kad žena sama napipa tumor on je najčešće veći od 15mm. Ako je tumor manji i terapija je mnogo manje agresivna, a što je najvažnije prognoza bolesti je mnogo bolja i šansa za preživljavanje velika.

Kada se otkriju promene, šta onda?

Dr Đilas kaže da kada se uoči sumnjiva promena na dojci radi se biopsija dojke širokom iglom pod kontrolom ultrazvuka ili mamografije, ili u retkim slučajevima pod kontrolom magnetne rezonance.

"Biopsija se radi sa lokalnom anestezijom, kratko traje, nije bolna niti povećava rizik od širenja bolesti. Dobijeni uzorak se šalje na patohistološku analizu i zatim se donosi odluka koje terapijske metode su najefikasije za pacijenta", pojašnjava dr Đilas.

Ona kaže i da je u poslednjih nekoliko godina, došlo je do značajnog napretka u lečenju raka dojke kroz uvođenje novih terapija koje mogu poboljšati prognozu obolelih.

"Neki od ovih inovativnih pristupa uključuju:

  • Ciljane terapije: Ove terapije deluju na specifične proteine ili gene koji doprinose rastu i širenju ćelija raka. Na primer, pacijentkinje sa HER2 pozitivnim karcinomom dojke leče se monoklonskim antitelima, kao i citostaticima vezanim za monoklonska antitela, što omogućava ciljano delovanje na tumorske ćelije. Takođe, za hormon-receptor pozitivne karcinome koriste se ciklini u kombinaciji sa hormonskom terapijom.
  • Imunoterapija: Ovaj pristup koristi imunološki sistem pacijenta za borbu protiv raka. Relativno je nov oblik lečenja za žene sa metastatskim karcinomom dojke i uključuje lekove poput inhibitora kontrolnih tačaka koji pomažu imunološkom sistemu da prepozna i napadne ćelije raka.
  • Krioablacija: Ova tehnika zamrzava i uništava male kancerogene tumore. Koristi ultrazvuk ili kompjutersku tomografiju (CT) za lociranje tumora, nakon čega se male sonde nalik igli ubacuju u dojku kako bi se stvorila ledena kugla oko tumora koja ubija ćelije raka.
  • Inovativni lekovi dostupni u Srbiji: Od prošle godine na listi lekova Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje našli su se novi inovativni medikamenti, uključujući 16 najsavremenijih lekova za različita onkološka oboljenja, od čega 5 za karcinom dojke.

Važno je napomenuti da izbor terapije zavisi od specifičnih karakteristika tumora i pacijenta, te odluku donosi onkološka komisija ili konzilijum u dogovoru sa pacijentom", objasnila nam je doktorka Đilas.

Kao najvažnije faktore rizika, doktorka je navela: ženski pol, nasledne mutacije gena koje izazivaju rak dojke (najčešće mutacije BRCA 1 ili 2 gena), prethodno zračenje grudnog koša zbog drugih bolesti, hormonska terapija estrogenom i/ili progesteronom, gojaznost i prekomerna uporeba alkoholnih pića. Stres je takođe uvek prisutan kao okidač i za ovu bolest, zaključila je prof.dr Dragana Đilas.

(M.A./EUpravo zato)