Postoji dosta običaja i verovanja koji prate Veliki petak u pravoslavlju.
Veliki petak je dan tuge, kontemplacije i duhovne introspekcije.
Tog dana se ne slavi, već se obeležava smrt Isusa Hrista kroz post, molitvu i liturgijske obrede. U crkvama širom Srbije, službe počinju u jutarnjim satima, a vernici dolaze kako bi u tišini i postu obeležili stradanje Hrista. Uveče, u crkvama iznosi se plaštanica i polaže se zajedno sa Jevanđeljem na sredinu hrama.
U mnogim srpskim domaćinstvima, ovaj dan je posvećen tišini i molitvi, dok se tokom Velikog petka tradicionalno ne spremaju nikakvi obroci osim hleba i vode, čime vernici pokazuju post i ujedinjuju se u duhovnoj žrtvi.
Pravoslavni vernici u Grčkoj takođe u tišini obeleževaju ovaj dan.
Žene i deca odlaze u crkvu da ukrase plaštanicu cvećem, koja se iste večeri iznosi na litiji. U subotu ujutru počinju pripreme za prazničnu večeru i priprema se tradicionalna čorba, magirica.
Malo pre ponoći, vernici, baš kao i kod nas, odlaze u crkvu držeći sveće, koje se pale Svetim plamenom.
U nedelju ujutru, uglavnom u unutrašnjosti, peku jagnje na ražnju i svi prisutni se goste, obično tokom celog dana. Vaskrs je zasigurno najsvetiji grčki praznik ali i najradosniji, jer je ujedno i proslava proleća, proslava ponovnog rođenja kako metaforički tako i doslovno. Grčko stanovništvo tada masovno napušta gradove, kako bi proveli praznike daleko od gužve, a gozbe su na prvom mestu tokom svih priredbi.
Vaskršnja trpeza se zasniva na tradiciji, ali je prilagođena dobi godine. Sastojci, začini i jela možda razlikuju se od mesta do mesta, ali postoji jedno pravilo koje se uvek poštuje: ništa nije za bacanje. Najčešća jela na Vaskršnjoj trpezi su jagnje pečeno na ražnju, jaja ofarbana u crveno, cureki, magirica i kokorec, stoji na sajtu mfa.gr.
Pored i nama dobro poznatih običaja ili obreda, u raznim delovima Grčke postoje i neki, nama manje znani.
U mestu Koroni na Peloponezu, na Veliki Petak se ne pali vatra i ne jede se bukvalno ništa. Samo se u malu čašicu sipa sirće i piju se tri gutljaja.
Vatra takođe ne gori u mnogim drugim mestima, a na Lezbosu se vatra ne pali od Velikog Četvrtka do samog Uskrsa.
U mestu Kastanofito, kod Kastorije, deca iz crkve uzimaju drvenu pticu lastu, vezuju je na štap i ukrašavaju je, pa sa njome idu oko kuća, skupljajući poklone i crvena jaja.
Trakija je poznata po običaju paljenja Jude. Deca, nakon što naprave lutku Jude, idu od kuće do kuće tražeći granje. Nakon liturgije će je spaliti koristeći baš te grančice. Pepeo koji ostane meštani skupljaju i odnose na groblje.
U mnogim priobalnim mestima Epitaf (Hristov kovčeg) se unosi u more. Ovo se najčešće praktikuje na ostrvima kao što su Hidra, Naksos, Tinos i ostala.
Veliki petak danas obeležavaju i pravoslavni vernici širom Bugarske, Rumunije, Ukrajine, Severne Makedonije, Crne Gore, BiH, Gruzije...
Zašto Uskrs "šeta" u kalendaru?
Savremeni kalendari su solarni, u njima se vreme meri u odnosu na kretanje zemlje oko Sunca dok se u prošlosti koristio lunarni kalendar zasnovan na kretanju Meseca oko Zemlje. Datum Uskrsa je jedna od retkih tekovina lunarnog kalendara koje su preživele i u hrišćanskoj civilizaciji.
Kada nastupi prolećna ravnodnevica (21. mart) čeka se prvi pun Mesec. Po pravilu, ako pada u nedelju, za Uskrs se uzima sledeća nedelja.
Zato ovaj praznik može da "padne" u bilo koju nedelju u periodu od 35 dana posle prolećne ravnodnevice, što je po gregorijanskom kalendaru od 22. marta do 25. aprila. Imajuću i vidu da se pravoslavni praznici kod nas proslavljaju po julijanskom kalendaru i tako dolazi do pomeranja od 13 dana, Uskrs u Srbiji pada između 4. aprila i 8. maja.
Uskrs, ili uskršnja nedelja direktno zavisi i od jevrejskog praznika Pashe, odnosno ne slavi se pre ili na dan ovog judejskog praznika.
Pasha je veoma važna u judejskoj tradiciji i proslavlja se u krugu porodice. Povezana je izbavljenjem Jevreja iz egipatskog ropstva, a takođe je povezana i sa dobijanjem Deset Božijih zapovesti. Pasha pada na 14. dan prolećnog meseca, a kao prvi dan se računa onaj kada se po prvi put pojavi mlad mesec.
Ali ipak, iako ne sme da padne na taj dan, jedan od najlakših načina da se odredi datum pravoslavnog Uskrsa jeste da on pada u nedelji koja je najbliža Pashi.
(EUpravo zato)