Dok se Bela kuća oseća samouvereno da putem pregovora sa Kremljom može postići trajno okončanje sukoba u Ukrajini, na evropskom kontinentu preovlađuje obazriviji pristup.
Dok je američki predsednik Tramp bio sa ruskim predsednikom Putinom na Aljasci, u EU je stupao na snagu 18. paket sankcija protiv Rusije, a već stižu i najave narednog. Visoka predstavnica za spoljnu i bezbednosnu politiku EU, Kaja Kalas, naglasila je da Unija mora zadržati čvrstu liniju prema Moskvi.
"Dokle god Rusija ne pristane na potpun i bezuslovan prekid vatre, o ustupcima ne treba ni razgovarati", upozorila je. Ova izjava jasno pokazuje odlučnost EU da nastavi sa ekonomskim merama pritiska, nadovezujući se na opsežna ograničenja sadržana u nedavno usvojenom 18. paketu sankcija. U nastavku donosimo pregled poslednjeg paketa, kao i najave za naredni.
18. paket sankcija – kako EU planira da oslabi Rusiju
Nedavno, u julu 2025. godine, usvojen je 18. paket sankcija, koji je Kaja Kalas predstavila kao jedan od "najoštrijih" do sada. Iako je sveobuhvatan, u nastavku izdvajamo pet ključnih elemenata:
- Prvo, na listu sankcionisanih dodato je 55 novih pojedinaca i kompanija, čime je ukupan broj premašio 2.500. Posebna pažnja posvećena je tzv. "floti iz senke" (shadow fleet) - brodovima koji pomažu Moskvi da zaobiđe sankcije. Još 105 plovila zabranjeno je za ulazak u evropske luke i pristup pomorskim uslugama, pa je njihov ukupan broj dostigao 444. EU sankcije omogućavaju Uniji da stavi na listu svako plovilo koje direktno ili indirektno podržava rusko ratovanje protiv Ukrajine.
- Drugo, fokus je stavljen na smanjenje ruskih prihoda od energije: cena ruske nafte ograničena je sa 60 na 47,6 dolara po barelu, uz mehanizam za automatsko usklađivanje sa tržišnim kretanjima. Novi sistem predviđa da cenovni limit (en. price cap) uvek bude 15 odsto niži od prosečne tržišne cene ruske nafte tipa "Urals" u prethodnih šest meseci. Ova mera počinje da važi od septembra 2025. godine.
- Treće, EU je uvela zabranu uvoza ruskih naftnih derivata koji su prerađeni u trećim zemljama. Suština mere jeste da ruska nafta ne može dospeti na evropsko tržište ni u prerađenom obliku, tj. da Moskva ne može "zaobići" sankcije tako što bi naftu izvozila u treće zemlje, tamo je prerađivala, a potom plasirala njene derivate u EU. Mera stupa na snagu po isteku tranzicionog perioda od šest meseci.
- Četvrto, finansijski sektor pogođen je novim restrikcijama: još 22 ruske banke stavljene su pod potpunu zabranu transakcija, pa je sada ukupno 45 institucija obuhvaćeno ovom merom. Nijedan operater iz EU neće smeti da sarađuje ni direktno ni indirektno ni sa jednom od ovih banaka, uključujući i pružanje specijalizovanih usluga za razmenu poruka
Cilj sankcija
Tumačenje Unije jeste da se Rusija može primorati na okončanje sukoba isključivo silom, pri čemu se ne misli na vojnu silu, već na jačanje kako broja paketa sankcija, tako i njihovog obima. Sankcije imaju jasan cilj - da oslabe sposobnost Rusije da finansira i održava svoj rat.
Prema podacima Unije, ruska ekonomija je potrošila značajan deo svojih rezervi kako bi podstakla privredu i vojni sektor, zbog čega se izvodi zaključak da privreda posledično usporava. Ističe se da je rast BDP-a Rusije u prvom kvartalu 2025. iznosio 1,4 odsto, dok MMF prognozira rast od svega 0,9 odsto u 2026. Podaci o prerađivačkoj industriji ukazuju na pad. Takođe, sankcije su primorale Rusiju da svoje resurse prodaje "uz popust", dok ono što joj je potrebno kupuje uz uvećane troškove, što negativno utiče na ekonomiju. Ruska privreda već koristi gotovo sve raspoložive resurse (radnu snagu, fabrike, mašine, energiju) kako bi održala proizvodnju i rast. Konačno, prema proceni EU, inflacija u Rusiji i dalje ostaje veoma visoka. U maju 2025. smanjena je tek neznatno ispod 10 odsto (9,88 odsto), što je i dalje daleko iznad ciljanih 4 odsto.
U suštini, iako ove podatke ne treba prihvatati zdravo za gotovo, oni pokazuju da je EU uverena kako su njene sankcije do sada bile delotvorne. Samim tim, može se očekivati nastavak oslanjanja na ovaj kazneni mehanizam.
Ka 19. paketu sankcija i ostalim merama
Sankcije su još od 2014. godine predstavljale glavni spoljnopolitički instrument pritiska na koji se Unija oslanjala kako bi uticala na Rusiju.
Međutim, paketi sankcija se "broje" tek od 2022. godine, kada je započeo sveobuhvatni rat. Danas institucije EU i države članice razmatraju 19. paket sankcija kao način da se održi pritisak na Rusiju. U tom kontekstu, iako još nije poznato šta će biti sadržaj novog paketa, izvesno je da se njegovo usvajanje očekuje već u septembru ove godine. U političkom smislu, cilj Unije jeste da pokaže jedinstvo i istrajnost u pritisku na Moskvu, uprkos određenim razlikama među članicama po pitanju tempa i obima sankcija. Dok deo država insistira na još strožim merama, druge upozoravaju na moguće negativne posledice po sopstvene privrede. Slovačka je, na primer, do poslednjeg trenutka odlagala svoj pristanak na 18. paket, dok je Mađarska neretko glavni kočničar. Uprkos razlikama, stanje na terenu ukazuje da sankcije ostaju centralni instrument spoljne politike EU.
Ono što je možda još važnije jeste razmatranje koraka nakon samita na Aljasci i sastanka u Beloj kući. 19. paket sankcija se razmatra u trenutku kada lideri Unije razgovaraju sa američkim predsednikom Donaldom Trampom o pravovremenom i pravednom okončanju sukoba. U tom pogledu, Unija se ne razlikuje mnogo od Sjedinjenih Američkih Država, jer i Vašington nastavlja sa sankcijama, pa čak i preti trećim zemljama koje uvoze ruske derivate. Dok priprema nove mere, pred Unijom ostaje da razmotri koje "bezbednosne garancije" će biti u stanju da pruži Kijevu, kako će se postaviti prema potencijalnim pregovorima između Zelenskog i Putina i koje dodatne korake preduzeti ukoliko se novonastali momentum propusti i rat nastavi da eskalira. U svakom slučaju, iako se sukob verovatno neće uskoro okončati, druga polovina godine mogla bi biti prekretnica u daljem traženju rešenja za ukrajinsko pitanje.
(EUpravo zato)