Usred Evrope postoji država koja nema službeni glavni grad, ali ni jedinstveni, nacionalni jezik.
Uprkos tome, ili možda baš zbog toga, u njoj sve radi iznenađujuće dobro. Reč je o Švajcarskoj, jednoj od najstabilnijih i najuređenijih država sveta.
Zar glavni grad nije Bern? Zapravo, nikada nije dobio taj status!
Većina ljudi na pitanje koji je glavni grad Švajcarske odmah odgovara: Bern. To je grad u kojem se nalaze parlament, vlada i savezne institucije. Ipak, prema švajcarskom ustavu, Bern nema status glavnog grada - on je samo "savezni grad".
Odluka da Švajcarska nema pravi glavni grad doneta je još 1848. godine. Bern je tada izabran kao politički kompromis između većih i uticajnijih gradova poput Ciriha i Ženeve, kako nijedan od njih ne bi dominirao državom.
Četiri ravnopravna nacionalna jezika
Pored toga što nema službeni glavni grad, Švajcarska nema ni jedinstveni službeni jezik. Umesto toga, priznato je čak četiri ravnopravna nacionalna jezika: nemački, francuski, italijanski i retoromanski. Oko 60% stanovništva govori nemački, 20% francuski, 8% italijanski, dok retoromanski koristi manje od 1% stanovnika.
Savezne institucije funkcionišu na prva tri jezika, dok je retoromanski službeni u komunikaciji sa onima koji njime govore. Nijedan jezik nema prednost, odnosno nijedan nije "važniji" od drugih.
Federalno uređenje i 26 ravnopravnih kantona
Da bi se razumelo zašto ovakav sistem u Švajcarskoj funkcioniše, potrebno je shvatiti njen politički sistem.
Švajcarska je izrazito federalna država sa 26 kantona, a svaki kanton samostalno odlučuje o službenim jezicima, obrazovanju i velikom delu zakonodavstva. U praksi, kantoni imaju veću stvarnu moć od savezne vlade.
Tako, na primer, Cirih je nemački, Ženeva francuska, Ticino italijanski, dok su neki kantoni službeno dvojezični ili trojezični. Ljudi međusobno komuniciraju preko prevodilaca ili koriste engleski jezik kojim se služi većina stanovništva.
Građani učestvuju u izborima i referendumima i imaju poverenja u državu
Savezna vlada ima sedam članova iz različitih partija i regija, a građani redovno odlučuju na referendumima o ključnim pitanjima.
Rezultat je snažan osećaj uključenosti i poverenja u institucije po kojima je Švajcarska poznata.
Dakle, iako njihov sistem može zvučati neobično i komplikovano, Švajcarska pokazuje da država ne mora imati centralnu tačku moći ni jedinstveni jezik da bi bila uspešna.
(M.A./EUpravo zato/putnikofer.hr)
