Evropski mehanizam za prilagođavanje granica ugljenika (CBAM) stupa na snagu 1. januara 2026. godine, ali još postoji mnogo nepoznanica oko njegove primene i uticaja, posebno u sektoru električne energije. U pripremi za primenu, Srbija je pripremila zakonske propise za oporezivanje emisija gasova sa efektom staklene bašte i uvoza proizvoda sa visokim sadržajem ugljenika.

Primena evropskog mehanizma za prilagođavanje granica ugljenika na električnu energiju mogla bi da izazove ogromne finansijske i energetske probleme za Srbiju, upozorava Ljubo Maćić, stručnjak u Ekonomskom institutu.

On ističe da bi izuzimanje Srbije iz CBAM-a za električnu energiju značilo brzu i gotovo neizvodljivu dekarbonizaciju elektroenergetskog sektora, dok će sam porez otežati povezivanje srpskog tržišta električne energije sa EU i obeshrabriti investicije u obnovljive izvore u regionu.

Zakon predviđa da proizvođači električne energije, pre svega EPS, mogu ostvariti poreski kredit od 20 posto investicija u obnovljive izvore. Poreska stopa od 4 evra po toni CO2 je niska u poređenju sa EU, ali će vremenom sigurno rasti, prenosi balkangreenenergynews.

Maćić ističe da EPS neće biti značajno pogođen primenom CBAM-a, jer kompanija izvozi minimalne količine električne energije u EU i uglavnom posluje unutar regiona. Međutim, sektor čelika u Srbiji biće posebno pogođen, što predstavlja najveći tehnološki izazov.

CBAM i izuzetak za električnu energiju

Primena CBAM-a predviđena je za period 2026–2034, ali za električnu energiju puni efekat važi odmah. Energetske zajednice imaju opciju da zatraže izuzetak do 2030. godine, ali pod uslovom da primene emisijsku cenu iz EU ETS.

Niz dalekovoda u Rumuniji
Foto: Shutterstock

Maćić upozorava da bi, po trenutnim cenama ugljenika, EPS suočio sa dodatnim troškovima od više milijardi evra godišnje, što bi neminovno uticalo na krajnje potrošače i stabilnost energetskog sistema.

Primena CBAM-a onemogućava paralelno funkcionisanje sa povezanim tržištima EU i Energetske zajednice. Troškovi za električnu energiju se računaju prema emisijama termoelektrana, a ne prema nacionalnom miksu proizvodnje, što povećava cenu i obeshrabruje investicije u obnovljive izvore.

Dodatno, nije jasno kako će se obračunavati troškovi tranzita električne energije preko više zemalja, što dodatno komplikuje trgovinu u regionu.

Moguća rešenja

Maćić smatra da bi najjednostavnije rešenje bilo potpuno ukidanje CBAM-a za električnu energiju, jer ukupni uvoz električne energije iz regiona čini manje od 1% proizvodnje EU. Alternativa je odlaganje primene za deset godina, kako bi se sektor električne energije pripremio za stabilnu i dugoročnu dekarbonizaciju.

On naglašava da dekarbonizacione ambicije moraju biti realne, a EU bi trebalo da pruži solidarnu podršku i stabilne uslove za implementaciju, što bi omogućilo postepenu i održivu promenu energetskog miksa u Srbiji.

(EUpravo zato.rs)