Na teritoriji Srbije je samo tokom avgusta meseca 2026. godine zabeleženo 3.926 požara na otvorenom prostoru, kažu podaci Ministarstva unutrašnjih poslova. Da bi nastali šumski požari potrebno je da vladaju određeni vremenski uslovi, od kojih su glavni dugi periodi suše i toplotni talasi. Kako ovi vremenski uslovi postaju ekstremniji ili duži, rizik od požara raste.
Najozbiljnija situacija ove godine u Srbiji se razvila u Deliblatskoj peščari, a veliki požari zabeleženi su i u Ibarskoj klisuri, na Žaračkim planinama i Stolovima, kod Magliča, na području Stare planine i u okolini Zaječara. Tokom leta požari su izbijali i na drugim lokacijama širom Srbije.
Srbija se zagreva brže od proseka
Naučna istraživanja ukazuju na to da ćemo do kraja ove decenije u proseku preći granicu od 1,5 °C iznad predindustrijskog nivoa, koju je Pariski sporazum postavio kao cilj koji ne bi trebalo prekoračiti.
Posledice, međutim, nisu svuda iste. Mediteran je jedna od regija koje se zagrevaju najbrže, a Srbija se nalazi u njegovom širem području, pa se i kod nas temperature povećavaju brže od svetskog proseka. Leta su sve toplija i suvlja, a toplotni talasi duži i češći. Takvi uslovi povećavaju opasnost od požara.
Kakvu opasnost to nosi za naše šume?
"Klimatske promene i šumski požari povezani su svojevrsnom povratnom spregom. Kao posledica klimatskih promena, sve češće se suočavamo sa dugotrajnim sušnim periodima, neravnomernom raspodelom padavina i intenzivnim toplotnim talasima. Takvi vremenski uslovi pogoduju isušivanju vegetacije i stvaranju velike količine lako zapaljivog materijala, čime se povećava opasnost od nastanka i brzog širenja požara.
Ukoliko se postojeći klimatski trendovi nastave, možemo očekivati povećanje opasnosti od velikih i intenzivnih požara, kao i produžavanje perioda tokom godine u kojem su vremenski uslovi pogodni za njihovo nastajanje", objašnjava nam dr Slobodan Milanović, redovni profesor na Šumarskom fakultetu u Beogradu.
Opasnost se ne završava kada se vatra ugasi
Biljni pokrivač i korenje drže zemljište na mestu. Prema istraživanju Svetske meteorološke organizacije, nastalom u saradnji sa UN kancelarijom za smanjenje rizika od katastrofa (UNDRR), požari uklanjaju vegetaciju koja stabilizuje tlo, pa raste podložnost bujičnim tokovima i nanosima.
U istom izveštaju UNDRR dodaje i da izgorele površine mnogo brže reaguju na kišu jer nema vegetacije koja bi usporila vodu, a požar menja strukturu tla pa ono često postaje vodoodbojno. Voda zato ne upija, već otiče, nosi zemlju i ostatke sa sobom i povećava rizik nizvodno.
"Ukoliko se postojeći klimatski trendovi nastave, možemo očekivati povećanje opasnosti od velikih i intenzivnih požara, kao i produžavanje perioda tokom godine u kojem su vremenski uslovi pogodni za njihovo nastajanje"
Razmere ovog problema meri i Zajednički istraživački centar Evropske komisije (JRC). Njegova globalna procena pokazuje da erozija posle požara čini oko 19 odsto ukupne erozije zemljišta u svetu. Autori studije ističu da erozija najviše raste odmah nakon požara, ali da njene posledice traju dugo. Zato smatraju da obnova posle požara treba da bude deo upravljanja požarima, zajedno sa prevencijom, pripremom i gašenjem.
Požari ubrzavaju zagrevanje
Požari pritom nisu samo posledica klimatskih promena.
"Tokom šumskih požara sagorevanjem biomase oslobađaju se značajne količine ugljenika, pre svega u obliku ugljen-dioksida, čime se dodatno doprinosi globalnom zagrevanju. Istovremeno, uništavanjem šuma smanjuje se njihov kapacitet da apsorbuju i skladište ugljenik iz atmosfere.
Na taj način požari ne predstavljaju samo posledicu klimatskih promena već mogu doprineti i njihovom daljem intenziviranju. Upravo zbog toga zaštita šuma od požara ima značaj koji daleko prevazilazi očuvanje samih šumskih ekosistema", kaže profesor Milanović.
Zašto ne smemo da čekamo sa obnovom
Požari ne uništavaju samo drveće. Oni oslobađaju ugljenik koji su šume decenijama skladištile i smanjuju njihovu sposobnost da ga ubuduće apsorbuju, pa zaštita šuma nije samo briga o prirodi, već i deo borbe protiv klimatskih promena.
Podjednako je važno ono što dolazi posle vatre. Bez vegetacije koja ga drži, zemljište ostaje izloženo kiši, eroziji i bujicama, a opožarena područja se sama oporavljaju sporo. Pošumljavanje vraća zaštitni pokrivač, zadržava zemlju i obnavlja sposobnost šuma da vezuju ugljenik.
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta Zasadi drvo koji doprinosi izgradnji održivog društva kroz odgovoran odnos prema prirodi.